Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-2140/05 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2140/05

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2140/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 70. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

RJEŠENJE

Usvaja se zahtjev Tuzlanskog kantona za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 2140/05 od 20. septembra 2006. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je, 11. aprila 2007. godine, zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), broj AP 2140/05 od 20. septembra 2006. godine.

2. S obzirom da u konkretnom slučaju nije moguće sastaviti izvorno vijeće, Ustavni sud je, u skladu sa članom 70. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odlučio da će o zahtjevu za preispitivanje odlučivati Vijeće od pet sudija u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, podpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić suci.

3. Ustavni sud je donio odluku, broj AP 2140/05 od 20. septembra 2006. godine, kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine, i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

4. U odluci čije se preispitivanje traži Ustavni sud je, između ostalog u tačkama 6. i 7. zaključio slijedeće: U konkretnom slučaju, apelant nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Herecgovine protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-357/05 od 29. jula 2___________________________________________________________________________

2005. godine, iako je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, te je prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03) imao mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

5. U zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, apelant, između ostalog, navodi: «[...]Protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj GŽ-357/05 od 29. jula 2005. godine nije izjavljena revizija Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine obzirom da temeljem odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena u sporovima ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom postupku tužitelji su obični suparničari i pravo na izjavljivanje revizije se cijeni odvojeno za svakog od njih. Pobijani dio prvostepene i drugostepene presude ni za jednog tužitelja ne prelazi vrijednosni kriterij (najviši pojedinačni iznos je 1.560,27 KM), te vrijednost spora nije zbir potraživanja svih tužitelja, nego vrijednost pojedinog zahtjeva[...] Podnošenjem tužbe u kojoj svaki tužitelj protiv tuženog ističe svoj samostali zahtjev koji se temelji na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, zasnovano je obično formalno suparničarstvo (čl. 362. stav 1. tačka 2. važećeg Zakona o parničnom postupku) procesni položaj svakog suparničara je samostalan u odnosu na ostale. Pravo na izjavljivanje revizije određuje se u odnosu na tužbeni zahtjev svakog suparničara posebno, a ne prema njihovom zbiru. Procesna samostalnost ujedno znači da procesne radnje koje preduzima jedan od običnih suparničara ne koriste niti štete ostalim. Tužitelji u ovom sporu su obični formalni suparničari, procesni položaj svakog od njih je samostalan te se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih, jer pobijani dio prvostepene i drugostepene presude ni za jednog tužitelja ne prelazi vrijednosni kriterij (najviši pojedinačni iznos je 1.560,27 KM). Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine ( u desetinama odluka po potpuno istom činjeničnom i pravnom osnovu) je stava da u takvim slučajevima nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopustivost revizije shodno odredbi čl. 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a takođe ni dopustivost revizije shodno čl. 237. stav 3. te iz navedenih razloga sve izjavljene revizije odbacuje.». 3___________________________________________________________________________

6. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: Član 70.

1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci iz člana 15. stav 1. tačka b. ovih pravila, ta stranka može, u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje te odluke. 2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Uredu registrara. [...]

6)Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom [...]

8)Preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.

7. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.

8. S obzirom da je odluka Ustavnog suda čije se preispitivanje traži donesena 20. septembra 2006. godine, a zahtjev podnesen 11. aprila 2007. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 70. st. 8. Pravila Ustavnog suda.

9. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u 4___________________________________________________________________________pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 70. Pravila Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.

10. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se osniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži

11. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke, Ustavni sud konstatira da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije, proizilazi da se navodi u zahtjevu za preispitivanje odnose na činjenicu da su tužitelji obični, formalni suparničari, te da se vrijednost spora u takvom slučaju cijeni za svakog pojedinačno, a ne kao zbir vrijednosti sporova. Shodno tome, apelant smatra da su iscprljeni svi pravni lijekovi mogući prema zakonu jer nije postojala zakonska mogućnost za izjavljivanje revizije, pa samim tim apelaciju nije trebalo odbaciti zbog neiscrpljivanja.

12. Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP 2638/07 od 14. februara 2008. godine, usaglašavajući svoju praksu, zauzeo stav da se kod običnog, formalnog suparničarstva, vrijednost spora mora cijeniti za svakog suparničara zasebno, odnosno da nije moguće zbrajanje vrijednosti sporova. Imajući takav stav u vidu, Ustavni sud zaključuje da u tom smislu revizija nije dozvoljena, te da je u takvim slučajevima pravilo iscrpljivanja po zakonu mogućih pravni lijekova zadovoljeno okončanjem drugostepenog postupka.

13. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da se i u konkretnom predmetu radi o formalnim suparničarima, Ustavni sud zaključuje da se kao konačna odluka u predmetu AP 2140/05 smatra presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine. Imajući u vidu da je apelant presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine primio 17. avgusta 2005. godine, a da je apelaciju Ustavnom sudu podnio 14. oktobra 5___________________________________________________________________________

2005. godine, konstatira se da je apelacija podnesena u roku predviđenom članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

14. Na osnovu izloženog, Ustavni sud konstatuje da je zahtjev apelanta za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP 2140/05 od 20. septembra 2006. godine, osnovan.

15. Zbog navedenog, a polazeći od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

16. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-2140/05… | Sudska praksa | Aktio