Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-56/07 (A. K.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-56/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 56/07, rješavajući apelaciju Adile Kokoruš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adile Kokoruš podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Rev-06-000 013 od 27. novembra 2006. godine, Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P. 103/03-I od 19. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Adila Kokoruš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koju zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnijela je 3. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Rev-06-000 013 od 27. novembra 2006. godine, Presude Apelacionog suda broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 103/03-I od 19. maja 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P. 103/03-I od 19. maja 2005. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je stekla stanarsko pravo iza svoje majke Šuhrete Ajanović na stanu koji se nalazi u Brčkom, ulica R.DŽ. Čauševića broj 24, što je tuženi Brčko Distrikt BiH dužan priznati i sa apelanticom zaključiti ugovor o korištenju predmetnog stana, a da će u suprotnom taj ugovor zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantica je obavezana da predmetni stan slobodan od ljudi i stvari preda u posjed i slobodno raspolaganje nadležnom Odjeljenju Vlade Brčko Distrikta BiH u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

3. Apelacioni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude Osnovnog suda broj P. 103/03-I od 19. maja 2005. godine, donio je Presudu broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine kojom je žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Apelacionog suda broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine apelantica je izjavila reviziju koja je Rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-Rev-06-000 013 od 27. novembra 2006. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Apelacioni sud je naveo da je apelantica odredila vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.600,00 KM. S obzirom da da označena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, propisan odredbama člana 309 stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 5/00, 1/01, 6/02 i 11/05), sud je naveo da je revizija u konkretnom slučaju nedopuštena.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Apelacioni sud je Rješenjem broj 097-0-Rev-06-000 013 od 27. novembra 2006. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv Presude Apelacionog suda broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Apelacionog suda broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine.

9. S obzirom da je Presuda Apelacionog suda broj Gž. 317/05 od 21. decembra 2005. godine punomoćniku apelantice uručena 9. februara 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Apelacionog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-56/07 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio