Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-251/07 (A. C.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Radni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-251/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-251/07, rješavajući apelaciju Alije Cure, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Cure podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-
1003/03 od 28. septembra 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica broj 07-34-
77-7/02 od 14. januara 2003. godine i zaključka kantonalnog inspektora inspekcije rada Ministarstva za pravosuđe, upravu i radne odnose Bosansko-podrinjskog kantona broj 05-34-909-2/02 od 15. novembra 2002. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Alija Curo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, podnio je, 9. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1003/03 od 28. septembra 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-34-77-7/02 od 14. januara 2003. godine i zaključka kantonalnog inspektora inspekcije rada Ministarstva za pravosuđe, upravu i radne odnose Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: kantonalni inspektor) broj 05-34-909-2/02 od 15. novembra 2002. godine.
2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
3. Apelant je na osnovu rješenja, broj 21-II-15-I/2001 od 15. februara 2001. godine, primljen u radni odnos u Mješovitoj srednjoj školi „Enver Pozderović“ u Goraždu (u daljnjem tekstu: škola), na određeno radno vrijeme do 31. avgusta 2001. godine, kao profesor njemačkog i latinskog jezika. Nakon isteka navedenog roka, apelant je 19. decembra 2001. godine zaključio ugovor o radu na određeno radno vrijeme do 31. avgusta 2002. godine.
4. Rješenjem škole, broj 26-IX-4/02 od 5. septembra 2002. godine, apelantu je prestao ugovor o radu na određeno vrijeme. Protiv navedenog rješenja, apelant je podnio žalbu Komisiji za žalbe i prigovore škole, koja je svojim rješenjem, broj 26-IX-8/02 od 26. septembra 2002. godine, odbila žalbu.
Parnični postupak
5. Apelant je pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), protiv škole radi utvrđivanja nezakonitog prestanka ugovora o radu. Općinski sud je svojom presudom broj P 381/02 od 21. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 115/03 od 4. juna 2003. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan.
6. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj Gž 115/03 od 4. juna 2003. godine izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud odbacio rješenjem broj Rev 112/04 od 21. aprila 2005. godine.
Upravni postupak i upravni spor
7. Apelant je podnio zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa u školi, koji je odbačen zaključkom kantonalnog inspektora broj 05-34-909-2/02 od 15. novembra 2002. godine, potvrđenim rješenjem Ministarstva broj 07-34-77-7/02 od 14. januara 2003. godine.
8. Apelant je protiv rješenja Ministarstva broj 07-34-77-7/02 od 14. januara 2003. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj U-1003/03 od 28. septembra 2003. godine tužbu odbio. Vrhovni sud je konstatovao da iz dostavljenog spisa predmeta proizilazi da je apelant zahtjevom od 29. oktobra 2002. godine, tražio od kantonalnog inspektora da ga vrati na posao u školu, te da je kantonalni inspektor pravilno postupio kada je u skladu sa članom 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/98 i 48/99) taj zahtjev odbacio zaključkom, jer odlučivanje o radnom statusu ne spada u nadležnost organa uprave već u sudsku nadležnost, te da je, shodno tome, i Ministarstvo pravilno postupilo kada je odbilo apelantovu žalbu. Vrhovni sud je naveo da su apelantovi navodi razmatrani, ali da nemaju uticaja na drugačije rješavanje u predmetnom postupku, budući da se o sporu iz radnog odnosa odlučuje u parničnom postupku pred nadležnim sudom, a da iz spisa predmeta proizilazi da je apelant takav spor već i pokrenuo pred Općinskim sudom u Goraždu.
9. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad. Traži da se osporene odluke ponište i da se ponovo primi u radni odnos u školi na neodređeno vrijeme.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
11. Apelant se žali da je odlukama donesenim u postupku po njegovom zahtjevu za uspostavljanje radno-pravnog statusa u školi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud ističe da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku nije moglo odlučivati o građanskim pravima i obavezama apelanta, jer, kako je to pravilno zaključio Vrhovni sud, odlučivanje o radnom statusu ne spada u nadležnost organa uprave već u sudsku nadležnost. Ustavni sud zapaža da je o apelantovom radno pravnom statusu odlučeno u parničnom postupku presudom Općinskog suda broj P 381/02 od 21. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž 115/03 od 4. juna 2003. godine. Prema tome, pošto se u postupku okončanom pobijanom presudom nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, nego samo o procesnoj dopustivosti apelantovog zahtjeva, Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.
12. U vezi sa navodima apelanta koji se tiču povrede prava na rad, Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović