Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-304/08 (R. V.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-304/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 304/08, rješavajući apelaciju
Rajka Vrtića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Vrtića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-000 770 od 6. novembra 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-160/04 od 24. januara 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajko Vrtić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 770 od 6. novembra 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-160/04 od 24. januara 2006. godine. Apelant je 27. febraura 2008. godine tražio donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud obustaviti izvršenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 071-0-I-07-003 049 od 8. februara 2008. godine, a kojim je apelantu naloženo da isprazni i preda u posjed jednosoban stan u ulici Banović Strahinje, broj 26, u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
2. Osnovni sud donio je presudu, broj P-160/04 od 24. januara 2006. godine, kojom je utvrđeno da je ugovor o korištenju predmetnog stana, broj 0303-1099/96 od 1. aprila 1996. godine, koji je apelant zaključio sa Zavodom za izgradnju Banja Luka, pravno ništav, te je naloženo apelantu da stan isprazni od lica i stvari i preda u posjed vlasniku stana, «UNIS-Valjaonica HVT» AD Banja Luka ( u daljem tekstu: tužitelj). Osnovni sud je obrazložio da je apelantu predmetni stan dodijeljen na privremeno korištenje na temelju spornog ugovora, a obzirom da je isti zaključen 1. aprila 1996. godine, tj. u periodu od 1. aprila 1992. do 19. decembra 1998. godine, u skladu sa odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, ugovor se smatra ništavim.
3. Rješavajući po prijedlogu Okružnog suda u Banjoj Luci za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za rješavanje po žalbama tužitelja i apelanta, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je rješenje, broj 118-0-Ge-06-000 110 od 3. marta 2006. godine, kojim je za odlučivanje po žalbama odredio Okružni sud.
4. Okružni sud donio je presudu, broj 013-0-Gž-06-000 770 od 6. novembra 2007. godine, kojo je odbio žalbe tužitelja i apelanta kao neosnovane i potvrdio presudu Osnovnog suda, broj P-
160/04 od 24. januara 2006. godine.
5. Protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 770 od 6. novembra 2007. godine, apelant je izjavio reviziju 24. decembra 2007. godine, o kojoj Vrhovni sud još nije donio odluku.
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju, iz člana II. 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Ustavni sud ukazuje na odredbu 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije.
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović