Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-373/07 (S. Z.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-373/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-373/07, rješavajući apelaciju Save Zeljković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Zeljković podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 451 od 16. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj Rs-66/05 od 29. marta 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sava Zeljković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šipova, koju zastupa Ranko Vulić, advokat iz Banje Luke, podnijela je, 17. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 451 od 16. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-66/05 od 29. marta 2006. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu protiv Tvornice dječije trikotaže Šipovo (u daljnjem tekstu: tuženi), koja koja je rješenjem Osnovnog suda broj Rs-71/02 od 8. maja 2003. godine, odbačena kao neblagovremena.

3. Okružni sud je povodom žalbe apelantice, a po službenoj dužnosti, rješenjem broj Ž-

411/03 od 20. oktobra 2005. godine, ukinuo rješenje Osnovnog suda Rs-71/02 od 8. maja 2003. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud donio presudu broj Rs-66/05 od 29. marta 2006. godine. Stavom 1. dispozitiva presude, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je prihvaćen njen zahtjev za regulisanje radno-pravnog statusa, koji je 5. septembra 2001. godine uputila tuženiku, slijedom čega bi se utvrdilo da je apelantica u radnom odnosu kod tuženika, te se obavezao tuženi da sa apelanticom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka koji odgovaraju njenoj školskoj spremi i radnim sposobnostima stečenim radom. Stavom 2. dispozitiva presude, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tuženi da na njeno ime uplati doprinose nadležnom Fondu penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja, počev od 15. maja 1994. godine, pa do dana zaključenja ugovora o radu, a nakon zaključenja ugovora o radu ubuduće u skladu sa Zakonom i opštim kolektivnim ugovorom. Stavom 3. dispozitiva presude, takođe, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime naknade štete po osnovu uskraćenog prava na rad, za period od 1. januara 1997. godine pa do zaključenja ugovora o radu, u smislu stava 1. dispozitiva presude, isplati iznos od 12.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Stavom 4. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tužena obaveže da joj naknadi troškove postupka i sudske takse, dok je stavom 5. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

5. Povodom žalbe apelantice, Okružni sud je rješenjem broj 011-0-Ž-06-000 451 od 16. novembra 2006. godine, ukinuo presudu Osnovnog suda broj Rs-66/05 od 29. marta 2006. godine i tužbu apelantice odbacio kao neblagovremenu. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice, pogrešno primjenio materijalno pravo, jer je apelantica propustila prekluzivne rokove za ostvarenje prava na sudsku zaštitu, propisane Zakonom o radu, uslijed čega je njena tužba neblagovremena.

6. U uvodu presude Osnovnog suda broj Rs-66/05 od 29. marta 2006. godine i rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 451 od 16. novembra 2006. godine, navedeno je da vrijednost predmeta spora iznosi 12.000 KM. Prema stanju spisa, apelantica nije izjavila reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 451 od 16. novembra 2006. godine.

7. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. Takođe, članom 254. stav 1. ZPP-a, predviđeno je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, dok je stavom 4. istog člana predviđeno da će se u postupku povodom revizije protiv rješenja shodno primjenivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude.

11. U konkretnom slučaju, apelantica je protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-

000 451 od 16. novembra 2006. godine, s obzirom na označenu vrijednost spora od 12.000,00 KM, mogla, shodno čl. 237 i 254. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, a što nije učinila. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-373/07 (S. Z.) | Sudska praksa | Aktio