Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-390/07 (L. H.-M.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-390/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-390/07, rješavajući apelaciju Lamije Hručić-Mecan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lamije Hručić-Mecan, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1057/05 od 27. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-784/05 od 28. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Lamija Hručić-Mecan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Armina Gičević, advokat iz Zenice, podnijela je, 19. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-1057/05 od 27. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-784/05 od 28. juna 2005. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv DOO Željezara „Zenica“ iz Zenice (u daljnjem tekstu: tuženi), po kojoj je Općinski sud donio presudu broj P-2385/98 od 27. februara 2004. godine, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-792/04 od 2. juna 2004. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

3. U ponovnom postupku, Općinski sud je presudom broj P-700/04 od 11. marta 2005. godine, poništio tačku III Sporazuma o prestanku radnog odnosa apelantici od 31. decembra 1998. godine, te je naložio tuženoj da apelantici isplati na ime naknade za vrijeme bolovanja, u periodu od 29. oktobra 1997. godine do 30. oktobra 1998. godine, iznos od 1.227,50 KM, zajedno sa kamatom po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, te troškovima postupka.

4. Kantonalni sud je presudom broj G-784/05 od 28. juna 2005. godine, uvažio žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda P-700/04 od 11. marta 2005. godine, preinačio prvostepenu presudu i apelanticu odbio sa tužbenim zahtjevom.

5. Apelantica je navela da je, 24. avgusta 2005. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj G-784/05 od 28. juna 2005. godine. Vrhovni sud je presudom broj Rev-1057/05 od 27. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je podsjetio kako je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je revizija dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00, KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da Vrhovni sud može izuzetno dopustiti reviziju u svim predmetnima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, Vrhovni sud je utvrdio da je apelantica tužbeni zahtjev u tužbi postavila na iznos od 3.720,00 KM, te da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 1.227,50 KM. Shodno tome, Vrhovni sud je zaključio da ti iznosi ne prelaze cenzus predviđen članom 237. stav 2. ZPP-a, kao i da ne nalazi da je odlučivanje po reviziji u predmetnoj pravnoj stvari značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a. Zaključivši da nije ispunjen niti jedan od uslova iz člana 237. ZPP-a za dopuštenost revizije, Vrhovni sud je primjenom člana 247. ZPP-a istu odbacio.

6. Apelantica smatra da osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Između ostalog, u apelaciji je navela kako smatra da je Vrhovni sud trebao donijeti meritornu odluku po njenoj reviziji jer je praksa sudova po istim ili sličnim tužbama neujednačena.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj G-784/05 od 28. juna 2005. godine izjavila reviziju, ali je ona presudom Vrhovnog suda broj Rev-1057/05 od 27. oktobra 2006. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj G-784/05 od 28. juna 2005. godine.

10. Ustavni sud zaključuje da je presuda Kantonalnog suda broj G-784/05 od 28. juna 2005. godine nesumnjivo uručena apelantici prije nego što je 24. avgusta 2005. godine izjavila reviziju protiv te presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. januara 2007. godine. Iz prednjeg proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje, predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-390/07 (L. H.-M.) | Sudska praksa | Aktio