Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-417/07 (M. P.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-417/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 417/07, rješavajući apelaciju Milenka Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Perića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 928 od 22. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, koga zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 23. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 928 od 22. decembra 2006. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-24/03 od 16. januara 2004. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta te je obavezan tuženi PPP «Zadružna trgovina» A.D. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu, na ime izgubljene zarade za period od 16. novembra 2000. godine do 31. januara 2003. godine, isplati iznos od 4.386,38 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. novembra 2003. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.164,00 KM. Stavom drugim izreke presude apelant je odbijen sa viškom zahtjeva preko dosuđenog iznosa.

3. Presudom Okružnog suda, broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine djelimično je uvažena žalba tuženog, i presuda Osnovnog suda, broj Rs-24/03 od 16. januara 2004. godine, ukinuta u dijelu odluke o naknadi za platu za period od 16. novembra 2000. godine do 1. aprila 2002. godine u iznosu od 2.663,66 KM, kao i u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na navedeni iznos, tako što je tužba u tom dijelu odbačena kao neblagovremena. Istom presudom je preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke kojim je tuženi obavezan da apelantu na ime naknad za platu za period od 1. aprila do 30. novembra 2002. godine isplati iznos od 1.236,04 KM, i na ime naknade za topli obrok za period od 29. novembra 2002. godine do 31. januara 2003. godine isplati iznos od 164,03 KM, kao i u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na navedene iznose, tako što je tužba u tom dijelu odbijena kao neosnovana. Prvostepena presuda je preinačena i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je naknada troškova postupka sa iznosa od 1.164,00 KM snižena na iznos od 76,20 KM, dok je u ostalom dijelu potvrđena prvostepena odluka.

4. Protiv presude Okružnog suda, broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 928 od 22. decembra 2006. godine odbacio reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP budući da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 4.063,73 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.), iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 928 od 22. decembra 2006. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantice izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj Ž-104/04 od 18. maja 2006. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Okružnog suda, broj Ž-105/04 od 18. maja 2006. godine uručena 16. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. januara 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-417/07 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio