Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-428/08 (Kantonalno tužilaštvo Sarajevo)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-428/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 428/08, rješavajući apelaciju Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog tužilaštva Sarajevo podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Kžk-07-000004 od 30. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalno tužilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalna tužiteljica, Advija Hajdo-Balta, podnio je 7. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Kžk-07-000004 od 30. novembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-K-
06-001676 od 8. marta 2007. godine, proglašen je krivim Vlado Ademović (u daljnjem tekstu: optuženi) za krivično djelo iz člana 4. tačka d) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH kažnjivo po članu 27. istog Zakona ("Službeni glasnik BiH", broj 16/03), pa mu je primjenom odredaba člana 42, 48, 58. i 59. Krivičnog zakona BiH, izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku jedne godine od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-KŽ-07-000142 od 2. oktobra 2007. godine, uvažena je žalba optuženog, ukinuta presuda Općinskog suda od 8. marta 2007. godine, te je određeno održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.
4. Kantonalni sud je, nakon održanog pretresa, donio presudu, broj 009-0-Kžk-07-
000004 od 30. novembra 2007. godine, kojom je optuženi oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo iz člana 4. tačka d) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH kažnjivo po članu 27. istog Zakona. Na osnovu člana 212. stav 4. Zakona o krivičnom postupku FBiH, S.Š, kao oštećena strana, je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.
5. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant smatra da je došlo do povrede "prava i sloboda po osnovu ravnopravnosti spolova iz Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, te da se u skladu s tim, osporena presuda Kantonalnog suda poništi i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje".
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li je osporenom presudom donesenom u krivičnom postupku protiv trećeg lica, a u kojem je apelant imao status tužioca, povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. Postavlja se, dakle, pitanje uživa li u ovom slučaju apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. U krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantuje zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana
6. Evropske konvencije.
9. Iz navedenog proizilazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U odnosu na navode o povredi prava i sloboda zaštićenih Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama, Ustavni sud zapaža da ova prava i slobode nisu zagarantovane Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 9. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog navedena i Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (1979). Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je u predmetnom postupku došlo do diskriminacije u ostrvarivanju prava zaštićenog navedenom Konvencijom, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae nedopuštena.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović