Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-505/07 (M. S.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Izvršni postupak
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-505/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-505/07, rješavajući apelaciju Mevlide Softić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevlide Softić, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-
000 579 od 22. septembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj I-731/04 od 4. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mevlida Softić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jovan Vičić, advokat iz Lopara, podnijela je, 1. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 579 od 22. septembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-731/04 od 4. maja 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Brčkom broj 138/87 od 2. oktobra 1987. godine, utvrđeno je da je apelantica nosilac stanarskog prava na stanu bliže određenom u dispozitivu rješenja, te da je, shodno tome, protivnik predlagača F.S. dužan iseliti iz tog stana nakon što mu apelantica obezbjedi nužni smještaj.
3. Apelantica je, 14. jula 2004. godine, podnijela prijedlog za izvršenje rješenja Osnovnog suda u Brčkom broj 138/87 od 2. oktobra 1987. godine.
4. Osnovni sud je zaključkom broj I-731/04 od 16. decembra 2005. godine, naložio apelantici da, u roku od 8 dana od dana prijema predmetnog zaključka, dostavi sudu dokaz da je izvršeniku obezbijedila nužni smještaj u trajanju od dvije godine, odnosno da dostavi ugovor o zakupu, koji je ovjeren od strane nadležnog organa i koji sadrži odredbu da je zakupnina plaćena za taj period.
5. Apelantica je podneskom, od 29. marta 2006. godine, obavijestila Osnovni sud da je izvršeniku nudila nužni smještaj u skladu sa predmetnim zaključkom, ali da isti nije pristao na predloženi mu nužni smještaj, već je tražio da mu se obezbijedi dvosoban stan ili isplati 5.000 KM.
6. Osnovni sud je rješenjem broj I-731/04 od 4. maja 2006. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje. Osnovni sud je konstatovao da je izvršnom ispravom određeno da je apelantica dužna izvršeniku obezbjediti nužni smještaj, koji prema članu 8. Zakona o stambenim odnosima traje dvije godine. U skladu sa tim, Osnovni sud je zaključkom broj I-
731/04 od 16. decembra 2005. godine, naložio apelantici da izvršeniku obezbijedi nužni smještaj u trajanju od dvije godine i da sudu dostavi dokaz o tome, odnosno da dostavi ugovor o zakupu, ovjeren od strane nadležnog organa i koji sadržava odredbu da je zakupnina plaćena za taj period. Međutim, Osnovni sud je utvrdio da apelantica nije postupila po predmetnom zaključku, odnosno nije dostavila dokaz da je nužni smještaj obezbijeđen na način kako je to naloženo predmetnim zaključkom, već da je u podnesku od 29. marta 2006. godine, samo navela kako je izvršeniku nuđen nužni smještaj, a koji izvršenik nije prihvatio. S obirom na navedeno, Osnovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja, shodno članu 336. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), u vezi sa čl. 21. i
64. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 59/03, 85/03 i 64/05, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršnom postupku).
7. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj I-731/04 od 4. maja 2006. godine, koju je Okružni sud odbio rješenjem broj 012-0-Gž-06-000 579 od 22. septembra 2006. godine i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud je u cjelosti prihvatio razloge koje je prvostepeni sud dao u pobijanom rješenju.
8. Apelantica smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da nije imala finansijskih mogućnosti da postupi po nalogu suda, odnosno da izvršeniku plati zakupninu od 4.400 KM za nužni smještaj za period od dvije godine, pa mu je iz tog razloga ponudila nužni smještaj u predmetnom stanu, na taj način što bi izvršenik mogao koristiti sve prostorije u stanu, izuzev jedne sobe, i to u periodu od tri godine, što bi bilo povoljnije i za nju, jer bi bila oslobođena obaveze plaćanja zakupnine, a i za izvršenika, jer bi pitanje nužnog smještaja bilo rješeno za duži period. Međutim, žali se da je izvršenik je odbio njen prijedlog, a da su nadležni sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo, jer nisu prihvatili rješenje problema nužnog smještaja izvršenika na način na koji je to ona predlagala, čime smatra da su povrijeđena njena naprijed navedena prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Članom 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da, ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud će podnesak vratiti podnosiocu radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. Stavom 3. istog člana, određeno je da će se podnesak odbaciti ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune. Članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, predviđeno je da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o praničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, dok je članom 64. Zakona o izvršnom postupku, propisano da se postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. U konkretnom slučaju apelantica nije postupila po nalogu suda iz zaključka broj I-
731/04 od 16. decembra 2005. godine, odnosno nije u roku od 8 dana od dana prijema predmetnog zaključka dostavila sudu dokaz da je izvršeniku obezbijedila nužni smještaj u trajanju od dvije godine, kako je to predviđeno članom 8. Zakona o stambenim odnosima. Shodno tome, Osnovni sud je rješenjem broj I-731/04 od 4. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 579 od 22. septembra 2006. godine, u skladu sa članom 336. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa čl.21. i 64. Zakona o izvršnom postupku obustavio izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje.
13. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije u skladu sa članom 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u ostavljenom roku otklonila nedostatke u prijedlogu za izvršenje, na način na koji joj je u skladu sa izvršnom ispravom naložio sud, zbog čega je izvršni postupak obustavljen. Prema tome, pošto apelantica nije iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović