Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-526/07 (Lj.S.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-526/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-526/07, rješavajući apelaciju Lj.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj.S, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-
1065/02 od 2. novembra 2005. godine, rješenja Federalnog zavoda za zapošljavanje broj 01-101-414/02 od 25. februara 2002. godine i rješenja Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona-Zenica broj UPI-03/1-101-263/01 od 5. aprila 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Lj.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa njen brat Puniša Rešetar, podnijela je, 7. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine, rješenja Federalnog zavoda za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 01-101-414/02 od 25. februara 2002. godine i rješenja Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona-Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj UPI-
03/1-101-263/01 od 5. aprila 2001. godine.
2. Rješenjem Službe broj UPI-03/1-101-263/01 od 5. aprila 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Zavoda broj 01-101-414/02 od 25. februara 2002. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje prava na novčanu nadoknadu nezaposlenog lica.
3. Vrhovni sud je presudom broj U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine odbio apelantičinu tužbu protiv rješenja Zavoda broj 01-101-414/02 od 25. februara 2002. godine. Apelantica je u apelaciji navela da joj je naprijed navedena presuda Vrhovnog suda uručena 6. januara 2006. godine.
4. Prema stanju spisa, apelantica je, 12. septembra 2005. godine, pokrenula postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), isprva se žaleći na dužinu postupka pred Vrhovnim sudom, da bi 7. februara 2006. godine, odnosno nakon donošenja presude Vrhovnog suda broj U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine, predstavku proširila i na tu presudu. Evropski sud je dopisom od 19. decembra 2006. godine, obavijestio apelanticu da je njena predstavka proglašena neprihvatljivom iz razloga što nije iscrpila domaće pravne lijekove, odnosno nije pokrenula postupak pred Ustavnim sudom.
5. Apelantica tvrdi da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. Apelantica je zatražila da Ustavni sud u njenom slučaju napravi izuzetak u smislu člana
79. Pravila Ustavnog suda i konstatuje da je apelacija podnesena u roku, odnosno da kao dan podnošenja apelacije Ustavnom sudu računa 7. februar 2006. godine, kada je svoju predstavku Evropskom sudu proširila na presudu Vrhovnog suda broj U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Apelantica se žali na odluke nadležnih organa, donesene u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine.
8. S obzirom na to da je apelantici 6. januara 2006. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj U-1065/02 od 2. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu. Ustavni sud pri tome konstatuje da se u odnosu na pitanje blagovremenosti apelacije na konkretan slučaj ne može primjeniti član 79. Pravila Ustavnog suda, jer se ne radi o «pitanjima koja nisu utvrđena ovim pravilima», s obzirom da je članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda propisan rok u kojem se apelacija mora podnijeti Ustavnom sudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović