Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-546/07 (M. T.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-546/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-546/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Terzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Terzića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-
06-001 552 od 17. novembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj P:245/05 od 11. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Terzić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Suljo Delić, advokat iz Bihaća, podnio je, 7. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001 552 od 17. novembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P:245/05 od 11. septembra 2006. godine.
2. Apelant je, 12. maja 2005. godine, podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Merzuka Ramića (u daljnjem tekstu: tuženi), kojom je tražio da se utvrdi da je tuženi u avgustu 2004. godine izvršio smetanje posjeda, na način što je preko parcele koja se nalazi u posjedu apelanta i koja je označena kao k.č. 3754 K.O. Prijedor I (u daljnjem tekstu: predmetna parcela), neovlašteno iskopao kanal dužine 60-70 m, dubine 1,5 m i širine 70 cm, te u taj kanal položio elektrovod radi napajanja električnom energijom od elektrostuba do svoje kuće. Shodno tome, apelant je zatražio da se naloži tuženom da u roku od 15 dana ukloni položeni elektrovod i njegovu nekretninu dovede u prvobitno stanje, te se kloni takvog ili bilo kakvog drugog smetanja posjeda pod prijetnjom izvršenja.
3. Osnovni sud je rješenjem broj P:245/05 od 11. septembra 2006. godine odbacio tužbu apelanta kao neblagovremenu i obavezao ga da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka. Osnovni sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i uvidom u Pl.br.401/02 K.O. Prijedor I i kopiju katastarskog plana za K.O. Prijedor, te saslušanjem tuženog u svojstvu parnične stranke i saslušanjem svjedoka H.Č. i M.R. Uvidom u Pl.br. 401/02 K.O. Prijedor I, Osnovni sud je utvrdio da je apelant suposjednik predmetne parcele, površine 644 m², sa suvlasničkim dijelom ½. Nadalje, Osnovni sud je utvrdio da je među strankama nesporno da je, bez saglasnosti apelanta, u avgustu 2004. godine u izvršeno kopanje kanala preko navedene parcele, u koji je položen elektrovod, i koji je od elektrostuba koji se nalazi na parceli apelanta priključen na kuću tuženog, radi napajanja električnom energijom. S obzirom da je utvrdio da je apelant za smetanja posjeda saznao u septembru 2004. godine, a da je tužbu podnio 12. maja 2005. godine, Osnovni sud je zaključio da je tužba neblagovremena u smislu člana 77. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 6/80 i 36/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/03, u daljnjem tekstu: ZOSP), koji predviđa da posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinitelja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana nastalog smetanja.
4. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj P:245/05 od 11. septembra 2006. godine. koju je Okružni sud odbio rješenjem broj 011-0-Gž-06-001 552 od 17. novembra 2006. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama došlo do provede njegovih prava iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su odbacili tužbu apelanta kao neblagovremenu, budući da nije podnesena u roku predviđenom članom 77. ZOSP-a. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o tužbi apelanta zbog smetanja posjeda, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović