Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-617/07 (D. J.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-617/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 617/07, rješavajući apelaciju Davora Jurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Davora Jurkovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000 392 od 15. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Kžk-06-000 007 od 23. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Davor Jurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupaju Azra Katić i Marinko Katić, odvjetnici iz Čapljine, podnio je 14. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000 392 od 15. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-
Kžk-06-000 007 od 23. maja 2006. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Kžk-06-000 007 od 23. maja 2006. godine apelant je oglašen krivim što je, na način kako je to opisano u izreci presude, pokušao neovlašteno prodati opojnu drogu, čime je počinio kazneno djelo u pokušaju – neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 1. u vezi sa stavkom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 36/03). Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i dva (dva) mjeseca.
3. Vrhovni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Kantonalnog suda broj 007-0-
Kžk-06-000 007 od 23. maja 2006. godine, donio je Presudu broj 070-0-Kž-06-000 392 od 15. novembra 2006. godine kojom je žalba apelanta djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni tako što je apelant, za krivično djelo za koje je tom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000 392 od 15. novembra 2006. godine. S obzirom da je predmetna presuda uručena apelantu 11. decembra 2006. godine, kao i punomoćniku apelanta 12. decembra 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović