Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-649/07 (M. R. i Z. S.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-649/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-649/07, rješavajući apelaciju Mirsada Redžića i Zijada Starčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Redžića i Zijada Starčevića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-001 025 od 7. decembra 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Redžić i Zijad Starčević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zavidovića, koje zastupa Nermina Pivić, advokat iz Zenice, podnijeli su, 17. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-001 025 od 7. decembra 2006. godine.
2. Apelanti su pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv IP „Krivaja“ d.d. Zavidovići (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike plata i naknada toplog obroka. Presudom Općinskog suda broj P.141/05 od 31. marta 2006. godine, tuženi je obavezan da apelantu Mirsadu Redžiću isplati iznos od 6.687,45 KM, a apelantu Zijadu Starčeviću iznos od 11.032,64 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počev od dospjeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kako je to detaljno navedeno u izreci presude, kao i troškove postupka u iznosu od 2.150,30 KM. Takođe, predmetnom presudom apelanti su odbijeni sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na troškove parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa, te je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu toplog obroka.
3. Kantonalni sud je presudom broj 004-0-Gž-06-001 025 od 7. decembra 2006. godine, odbio žalbu apelanata protiv presude Općinskog suda broj P.141/05 od 31. marta 2006. godine, dok je žalbu tuženog djelimično uvažio i preinačio pobijanu presudu tako da zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnog duga teku od 15. februara 2005. godine, pa do isplate. U preostalom dijelu, Kantonalni sud je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelanti su u apelaciji naveli da je tuženi izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-
Gž-06-001 025 od 7. decembra 2006. godine i da je postupak po reviziji u toku.
5. Apelanti tvrde da je osporenom presudom Kantonalnog suda provrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da su njihova naprijed navedena prava povrijeđena na taj način što je osporenom presudom pogrešno primjenjeno materijalno pravo u odnosu na početak toka zatezne kamate na dosuđene iznose. Nadalje, apelanti ističu da nisu izjavljivali reviziju protiv osporene presude Kantonalnog suda, jer ista u njihovom slučaju ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, s obzirom da je Vrhovni sud u svojoj presudi broj Rev.597/05 od 11. maja 2006. godine, koja je objavljena u Bilntenu sudske prakse Vrhovnog suda broj 1/2006, zauzeo stav na koji se pozvao i Kantonalni sud u osporenoj presudi, da zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose počinje teći od dana podnošenja tužbe, a ne od dana dospjelosti potraživanja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na presudu Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-
06-001 025 od 7. decembra 2006. godine, protiv koje je tuženi izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj još nije odlučeno.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik FBiH», broj 53/03) glasi: «Član 237.
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu je ostvarivanja prava apelanata da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović