Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-675/07 (M. P.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-675/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-675/07, rješavajući apelaciju Milorada Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Pavlovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000107 od 5. decembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu broj O-P-43/04 od 25. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, koga zastupa Nedžmija Kukričar, diplomirana pravnica zaposlena u udruženju „Vaša prava“ Sarajevo, podnio je, 23. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000107 od 5. decembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu Kantonalni sud) broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu Općinski sud) broj O-P-43/04 od 25. marta 2005. godine.

2. Presudom broj Općinskog suda broj O-P-43/04 od 25. marta 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je prije 6. decembra 2000. godine stekao stanarsko pravo na stanu u ulici H.K. Gradašćevića broj 5, u Olovu, koji na osnovu valjanog pravnog akta koristi od 1983. godine, te da mu pripadaju sva prava kao nosiocu stanarskog prava, kao i da presuda zamjenjuje ugovor o korištenju stana i predstavlja pravni osnov za otkup stana.

3. Apelant je u apelaciji naveo da mu je 21. novembra 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine.

4. Protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine, apelant je izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj 070-0-Rev-06-000107 od 5. decembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 1.000 KM, odnosno ne prelazi iznos od 10.000 KM, propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercrgovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. stav 1. ZPP.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za za štitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana 13. Evropske konvencije, člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je je Vrhovni sud trebao meritorno odlučiti o njegovoj reviziji u skladu sa članom članom 237. stav. 3. ZPP-a.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U skladu sa praksom Ustavnog suda, ukoliko je odbačena pravilnom primjenom člana 237. st. 2. i 3. ZPP-a, revizija predstavlja neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-3044/06 od 18. oktobra 2007. godine). Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju revizija nedjelotvoran pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 21. novembra 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-851/05 od 11. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-675/07 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio