Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-807/07 (A. I.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-807/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 807/07, rješavajući apelaciju A. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. I. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-
223/01 od 9. oktobra 2003. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj U-74/00 od 8. marta 2001. godine, Rješenja Federalnog ministarstva odbrane-Uprave za odbranu Bihać broj 21-05/05-1-140/00 od 24. marta 2000. godine i Rješenja Odjeljenja za odbranu Bosanka Krupa broj 47-09-03-133/98 od 20. marta 1998. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. A. I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanke Krupe, podnijela je 12. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-223/01 od 9. oktobra 2003. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-74/00 od 8. marta 2001. godine, Rješenja Federalnog ministarstva odbrane-Uprave za odbranu Bihać (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21-05/05-1-140/00 od 24. marta 2000. godine i Rješenja Odjeljenja za odbranu Bosanka Krupa (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 47-09-03-133/98 od 20. marta 1998. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 47-09-03-133/98 od 20. marta 1998. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Uprave broj 21-05/05-1-140/00 od 24. marta 2000. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje svojstva pripadnika oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine.
3. Protiv Rješenja Uprave broj 21-05/05-1-140/00 od 24. marta 2000. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U-74/00 od 8. marta 2001. godine odbio tužbu apelantice.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj U-74/00 od 8. marta 2001. godine apelantica je podnijela žalbu Vrhovnom sudu koji je Presudom broj Už-223/01 od 9. oktobra 2003. godine odbio žalbu apelantice.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Vrhovnog suda broj Už-223/01 od 9. oktobra 2003. godine. S obzirom da je predmetna presuda uručena apelantici 20. novembra 2003. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Vrhovnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović