Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-974/07 (M. J.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Povrat u prijašnje stanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-974/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 974/07, rješavajući apelaciju Mare Jelić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Jelić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-687/05 od 15. avgusta 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž-16/04 od 16. februara 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mara Jelić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zvonimir Jelić, odvjetnik iz Širokog Brijega, podnijela je 31. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-687/05 od 15. avgusta 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-16/04 od 16. februara 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine odbačena je kao neblagovremena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-116/02 od 27. septembra 2002. godine. Rješenjem Općinskog suda broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine odbijen je apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje revizije.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv navedenih rješenja, donio je Rješenje broj Gž-16/04 od 16. februara 2004. godine kojim je žalba odbijena i pobijana rješenja potvrđena.

4. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž-16/04 od 16. februara 2004. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-687/05 od 15. avgusta 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantice izjavljenu protiv dijela drugostepenog rješenja kojim je žalba apelantice odbijena protiv Rješenja Općinskog suda broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine a kojim je odbijen apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje revizije. Stavom dva izreke rješenja Vrhovni sud je odbio kao neosnovanu reviziju apelantice izjavljenu protiv dijela drugostepenog rješenja kojim je žalba apelantice odbijena protiv Rješenja Općinskog suda broj P-77/96 od 11. septembra 2003. godine a kojim je odbačena revizija apelantice kao neblagovremena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da rješenjem drugostepenog suda, kojim je odbijena žalba apelantice protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen njen prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje revizije, nije pravomoćno završen postupak, te da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izjavljivanje revizije u smislu odredbi člana 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99). U pogledu pobijanog dijela drugostepenog rješenja kojim je odbijena žalba apelantice protiv prvostepenog rješenja kojim je revizija odbačena kao neblagovremena, Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizlazi da je revizija protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-116/02 od 27. septembra 2002. godine izjavljena po proteku roka od 30 dana od dostave prepisa presude, u smislu odredbi člana 364. stav 1. ZPP, te da je stoga pobijano drugostepeno rješenje pravilno.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice, odnosno da li se apelantica može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen njen prijedlog za povrat u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom [...].»

9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedlog za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Takođe, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeno može primijeniti i na postupak u kojem je revizija apelantice odbačena kao neblagovremena, budući da se i u tom postupku odlučivalo samo o ispunjenosti procesnih pretpostavki za izjavljivanje revizije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović