Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1005/07 ("Trgotrans" d.o.o. Bileća)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1005/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1005/07, rješavajući apelaciju "Trgotrans" d.o.o. Bileća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Trgotrans" d.o.o. Bileća podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1317/03 od 30. novembra 2006. godine i Rješenja Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Banja Luka, broj 01/0104/450-91/03 od 20. oktobra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Trgotrans" d.o.o. Bileća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ružica Topić, advokat iz Banja Luke, podnio je 2. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1317/03 od 30. novembra 2006. godine i Rješenja Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odbor za rješavanje poreskih žalbi), broj 01/0104/450-91/03 od 20. oktobra 2003. godine.
2. Finansijska policija Republike Srpske – Područni centar Trebinje (u daljnjem tekstu: Finansijska policija RS) je rješenjem, broj 07/4562-247/2000 od 12. maja 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Direktora Finansijske policije Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Direktor finansijske policije), broj 00/456.10-195/00 od 9. februara 2002. godine, obavezala apelanta da, radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju, između ostalog, izvrši uplatu poreske obaveze za period od 1. aprila 1999. godine do 31. marta 2000. godine u ukupnom iznosu od 194.349,34 KM.
3. Apelant je protiv pravosnažnog rješenja Finansijske policije RS, broj 07/4562-
247/2000 od 12. maja 2000. godine, podnio prijedlog za ponavljanje postupka Odboru za rješavanje poreskih žalbi, koji je rješenjem, broj 01/0104/450-91/03 od 20. oktobra 2003. godine, odbio prijedlog apelanta kao neosnovan. Apelant je protiv navedenog rješenja od 20. oktobra 2003. godine, kao konačnog u upravnom postupku, pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je svojom presudom, broj U-131//03 od 30. novembra 2006. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.
4. Apelant smatra da su mu navedenim odlukama prekršena prava iz člana. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije. Apelant se, u suštini žali, da je Vrhovni sud potpuno neosnovano odbio njegovu tužbu podnesenu radi poništenja Rješenja Ministarstva finansija od 20. oktobra 2003. godine, na osnovu koga je apelantu prinudno naplaćen porez, iako, po njegovom mišljenju, osnova za oporezivanje nije ni nastala.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su sud i nadležni organi odlučivali o njegovom zahtjevu za obnovu postupka pravosnažno okončanog rješenjem Direktora finansijske policije, broj 00/456.10-195/00 od 9. februara 2001. godine.
7. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog sudaza ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.
10. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da postupak u kojem je odlučivano o ispunjenosti zakonskih uslova za povrat u pređašnje stanje u postupku utvrđivanja poreskih obaveza apelanta ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Shodno navedenom Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje u predmetnim postupcima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant također navodi da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po zahtjevu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u kojem sud i organi uprave nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom upravnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović