Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1103/07 (DOO «Škaljić» Živinice)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Porez
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1103/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1103/07, rješavajući apelaciju DOO «Škaljić» Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Škaljić» Živinice podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-U-06-
000 111 od 20. marta 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1093/05 od 4. januara 2006. godine, Rješenja Porezne uprave - Kantonalni ured Tuzla broj 10-3/01-15-2-1013-3/05 od 19. septembra 2005. godine i Rješenja Porezne uprave - Kantonalni ured Tuzla broj 10-3/01-15-2-1013-2/05 od 6. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «Škaljić» Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gračanice, podnio je 13. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-U-06-000 111 od 20. marta 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-1093/05 od 4. januara 2006. godine, Rješenja Porezne uprave - Kantonalni ured Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-
3/01-15-2-1013-3/05 od 19. septembra 2005. godine i Rješenja Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-
1013-2/05 od 6. septembra 2005. godine.
2. Rješenjem Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-1013-2/05 od 6. septembra 2005. godine naloženo je apelantu da izvrši uplatu poreznih obaveza utvrđenih zapisnikom broj 10-3/02-15-2-
1013/05 od 30. avgusta 2005. godine u ukupnom iznosu od 216.926,44 KM. U obrazloženju svog rješenja Porezna uprava je navela da je na osnovu poslovne dokumentacije apelanta utvrđeno da je apelant izvršio prodaju robe fiktivnoj firmi DOO «Ćosić Prom» Mostar koja nije upisana u sudski registar, što je nesporno utvrđeno na osnovu akta Kantonalnog suda broj Tt-1-391/05 od 12. maja 2005. godine. S obzirom na to, Porezna uprava je zaključila da se u konkretnom slučaju radi o prodaji proizvoda krajnjem potrošaču koja se oporezuje shodno odredbama čl. 5, 6. i 25. Zakona o porezu na promet proizvoda –Prečišćeni tekst («Slžbene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 49/02 i 37/03).
3. Porezna uprava, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-
3/01-15-2-1013-2/05 od 6. septembra 2005. godine, donijela je Rješenje broj 10-3/01-15-2-1013-3/05 od 19. septembra 2005. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Protiv Rješenja Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-1013-3/05 od 19. septembra 2005. godine apelant je podnio žalbu Ministarstvu koje je Rješenjem broj 07-15-1093/05 od 4. januara 2006. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.
5. Protiv Rješenja Ministarstva broj 07-15-1093/05 od 4. januara 2006. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 003-0-U-06-000 111 od 20. marta 2007. godine odbio tužbu apelanta.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na promet proizvoda, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je, takođe, naveo da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović