Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1164/07 (M. Z. i M. Z.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1164/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1164/07, rješavajući apelaciju Munevera Zahirovića i Milade Zahirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Munevera Zahirovića i Milade Zahirović podnesena protiv Presude Kantonalnog-Županijskog suda u Mostaru broj 007-0-Kž-06-000 113 od 21. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Munever Zahirović i Milada Zahirović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Kž-06-000 113 od 21. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K. 5857/05 od 7. marta 2006. godine okrivljeni Enes Šćuk i Nermin Idrizović (u daljnjem tekstu: okrivljeni) oglašeni su krivim što su, na način kako je to opisano u izreci presude, odnosno grubim vrijeđanjem i zlostavljanjem, drskim i bezobzirnim ponašanjem u grupi ugrozili spokojstvo građana pri čemu je došlo do teškog ponižavanja građana, čime su počinili kazneno djelo – nasilničko ponašanje iz člana 204. stav 2. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ RBiH) u vezi sa članom 22. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ. Za navedeno kazneno djelo okrivljenim je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri mjeseca i istovremeno određeno da se navedene kazne neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo.
3. Protiv Presude Općinskog suda broj K. 5857/05 od 7. marta 2006. godine okrivljeni i apelanti (u postupku oštećeni kao tužitelji) su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 007-0-Kž-06-000 113 od 21. decembra 2006. godine kojom je, uvažavanjem žalbi okrivljenih i po službenoj dužnosti, prvostepena presuda preinačena tako što su radnje okrivljenih, za koje su oglašeni krivim prvostepenom presudom, pravno ocijenjene kao kazneno djelo – zlostavljanje u vršenju službe iz člana 54. KZ RBiH, pa je primjenom člana 359. stav 3. u vezi sa članom 344. tačka
6. Zakona o krivičnom postupku optužba odbijena.
4. Apelanti smatraju da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U konkretnom slučaju se postavlja pitanje da li je pobijanom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije.
8. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović