Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1172/07 (Z. L.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1172/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1172/07, rješavajući apelaciju Zorke Lukač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Lukač podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-
000 603 od 12. januara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-3085/01 od 4. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zorka Lukač (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, podnijela je 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 603 od 12. januara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-3085/01 od 4. decembra 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-3085/01 od 4. decembra 2003. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje kojim je tražila da se utvrdi da je nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Banjaluci, ulica Radoja Domanovića broj 21/II, a po osnovu ugovora o zamjeni stanova zaključenog 19. avgusta 1995. godine između prednika apelantkinje i tuženog Zlatka Cote (u daljnjem tekstu: tuženi), što je tuženi dužan priznati i trpiti, kao i naknaditi apelantkinji troškove postupka. Odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev apelantkinje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj po osnovu sticanje bez osnova isplati iznos od 2.700,00 KM sa kamatom počev od 19. avgusta 1995. godine pa do isplate. Apelantkinja je obavezana da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 1.579,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelantkinje protiv Presude Osnovnog suda broj P-
3085/01 od 4. decembra 2003. godine, donio je Presudu broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine kojom je žalba apelantkinje odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine apelantkinja je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 603 od 12. januara 2007. godine odbacio reviziju apelantkinje. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelantkinja označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP reviziju apelantkinje odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelantkinja smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 603 od 12. januara 2007. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantkinje izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantkinji dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 603 od 12. januara 2007. godine odbacio reviziju apelantkinje kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantkinja presudu Okružnog suda broj Gž-162/04 od 9. februara 2006. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović