Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1174/07 (BOSS – Bosanska stranka i M. A.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1174/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1174/07, rješavajući apelaciju BOSS – Bosanske stranke i Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BOSS – Bosanske stranke i Mirnesa Ajanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000 109 od 6. februara 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj P. 29/04 od 1. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. BOSS – Bosanska stranka i Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 21. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 109 od 6. februara 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj P. 29/04 od 1. jula 2005. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj P. 29/04 od 1. jula 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) na ime štete po osnovu klevete isplati ukupan iznos od 11.000,00 KM i to prvoapelantu iznos od 5.500,00 KM i drugoapelantu iznos od 5.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da im naknadi troškova parničnog postupka i da se obaveže tuženi da u sredstvima informisanja, putem kojih je prezentirao klevetu, objavi izvinjenje, a sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Odbijen je protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da mu apelanti na ime štete po osnovu klevete isplate ukupan iznos od 11.000,00 KM, kao i da mu solidarno plate objavljivanje ove presude u listu «Dnevni avaz», kao i da mu isplate troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Vrhovni sud, odlučujući o žalbi apelanata protiv Presude Kantonalnog suda broj P. 29/04 od 1. jula 2005. godine, donio je Presudu broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine kojom je žalba apelanata odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000 109 od 6. februara 2007. godine odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u predmetnoj parnici apelanti imaju položaj formalnih suparničara iz člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, te da se vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju određuje za svakog suparničara pojedinačno. S obzirom da su apelanti postavljenim tužbenim zahtjevom tražili da im tuženi naknadi štetu u iznosu od po 5.500,00 KM, sud je naveo da je revizija nedopuštena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelanti smatraju da su im pobijanim odlukama povrijeđena prava iz Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz člana I/2, II/1, II/2, II/3, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz čl. 6, 10. stav 2, 14, 17. i 57. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava iz čl. 2. tačka 1, 3, 5. tačka 2, 14. tačka 1, 17. tač. 1. i 2, 18. tačka 3, 19. tačka 3. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u vezi sa članom II/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000 109 od 6. februara 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena Presuda Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000 109 od 6. februara 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da su apelanti Presudu Vrhovnog suda broj Gž-125/05 od 29. septembra 2005. godine primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović