Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1205/07 (N. M.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1205/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1205/07, rješavajući apelaciju Nikole Maksića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Maksića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-
2380/05 od 14. februara 2007. godine i Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-18210/05 od 28. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Maksić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hamdija Čengić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonlani sud), broj U-2380/05 od 14. februara 2007. godine i Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-
18210/05 od 28. septembra 2005. godine.
2. Apelant je 11. septembra 2003. godine podnio zahtjev za rekonstrukciju postupka po zahtjevu za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Žrtava fašizma broj 5/8. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) je zaključkom, broj 23-04/III-23-P-403/02 od 24. juna 2004. godine, odbacila zahtjev apelanta, kao neuredan.
3. Ministarstvo stambenih poslova je, postupajući po žalbi apelanta, rješenjem, broj 27/02-23-1666/04 od 28. juna 2004. godine, poništilo navedeni zaključak i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. U ponovljenom postupku, Uprava za stambena pitanja je rješenjem, broj 23-04/III-23-
403/02 od 18. februara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva stambenih poslova, broj 27/02-23-7050/05 od 25. aprila 2005. godine, odbilo kao neosnovan zahtjev za rekonstrukciju postupka po zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed. Apelant je nakon toga 26. jula 2005. godine podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva stambenih poslova od 25. aprila 2005. godine, povodom koga je Ministarstvo stambenih poslova donijelo rješenje, broj 27/02-23-18210/05 od 28. septembra 2005. godine, kojim je odbijen zahtjev apelanta.
5. Kantonalni sud je u upravnom sporu apelanta protiv tuženog Ministarstva stambenih poslova, radi poništenja rješenja od od 28. septembra 2005. godine, u predmetu obnove postupka vraćanja stana u posjed, donio presudu, broj U-2380/05 od 14. februara 2007. godine, kojom je odbijena tužba apelanta kao neosnovana, jer za to nisu postojali osnovani razlozi, kako je sud obrazložio u svojoj odluci.
6. Apelant u apelaciji navodi da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su sud i nadležni organi odlučivali o njegovom zahtjevu za obnovu postupka pravosnažno okončanog rješenjem općinskog organa – Uprave za stambena pitanja, broj 23-04/III-23-403/02 od 18. februara 2005. godine.
9. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog sudaza ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
10. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.
11. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav
1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. Apelant također navodi da je zbog odbijanja zahtjeva za obnovu postupka povrijeđeno njegovo pravo na dom i pravo na imovinu iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po zahtjevu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u kojem sud i organi uprave nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom upravnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović