Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1244/07 (N. M.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1244/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1244/07, rješavajući apelaciju Nidžare Malbašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nidžare Malbašić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-06-000 673 od 9. februara 2007. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj Ž-14/04 od 14. decembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nidžara Malbašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Jasna Babić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 28. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 673 od 9. februara 2007. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-14/04 od 14. decembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-
238/99 od 5. decembra 2003. godine utvrđeno je da je apelantici nezakonito prestao radni odnos kod tuženog JZU «Dom zdravlja» Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), pa je naloženo tuženom da apelanticu vrati na posao na radno mjesto zubnog tehničara i da joj isplati na ime neisplaćenog ličnog dohotka iznos od 30.256,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate, kao i da izvrši uplatu doprinosa po osnovu penzijskog i zdravstvenog osiguranja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva za isplatu novčanog potraživanja preko dosuđenog iznosa od 30.256,10 KM apelantica je odbijena. Tuženi je obavezan da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 850,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj RS-
238/99 od 5. decembra 2003. godine, donio je Rješenje broj Ž-14/04 od 14. decembra 2005. godine kojim je žalba tuženog usvojena, prvostepena presuda ukinuta i tužba apelantice odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 57. stav
1. Zakona o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96 i 3/97) propisano da radnik ima pravo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja drugostepenog rješenja, odnosno od isteka roka za odlučivanje po prigovoru, ako o prigovoru nije odlučeno, podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite svojih prava. Sud je naveo da iz navoda tužbe i iskaza apelantice proizlazi da je radnik tuženog u toku 1994. godine telefonom obavijestio apelanticu da joj je prestao radni odnos i pozvao apelanticu da preuzme svoja dokumenta i radnu knjižicu, što je apelantica i učinila. S obzirom da je apelantica imala saznanje o prestanku radnog odnosa u toku 1994. godine, a da je tek 12. jula 1999. godine podnijela tužbu nadležnom sudu, Okružni sud je zaključio da je tužba apelantice neblagovremena jer je podnesena po proteku roka iz člana 57. stav 1. Zakona o radnim odnosima, a koji se u konkretnom slučaju računa od ukidanja ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti u Republici Srpskoj, tj od 19. juna 1996. godine.
4. Protiv Rješenja Okružnog suda broj Ž-14/04 od 14. decembra 2005. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 673 od 9. februara 2007. godine odbio reviziju apelantice. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je revizija apelantice neosnovana, te da je odluka drugostepenog suda pravilna.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju redovni sudovi su odbacili tužbu apelantice kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 57. stav 1. Zakona o radnim odnosima. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o zahtjevu apelantice za zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović