Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1489/07 (D. T.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1489/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1489/07, rješavajući apelaciju Drage Trišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Trišića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001 168 od 3. aprila 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-763/04 od 16. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Trišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 23. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-
001 168 od 3. aprila 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-763/04 od 16. januara 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-763/04 od 16. januara 2006. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi rješenje tuženog RMU «Đurđevik» d.o.o. Đurđevik (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01-2/42/04 od 14. oktobra 2004. godine o prestanku radnog odnosa apelantu, te da se obaveže tuženi da apelantu uspostavi radno-pravni status zaposlenika počev od 8. decembra 1999. godine pa nadalje, da zaključi sa apelantom ugovor o radu na neodređeno vrijeme i uspostavi mu sva prava po osnovu radnog odnosa. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Općinskog suda broj P-
763/04 od 16. januara 2006. godine, donio je Presudu broj 003-0-Gž-06-000294 od 10. jula 2006. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000294 od 10. jula 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 168 od 3. aprila 2007. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na rad i pravo na nediskriminaciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001 168 od 3. aprila 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine. S obzirom da je apelant 4. septembra 2006. godine protiv predmetne presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-
Gž-06-000 294 od 10. jula 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović