Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1489/06 (S. N.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1489/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1489/06, rješavajući apelaciju Slaviše Nakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slaviše Nakića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Kž-06-100 081 od 27. aprila 2006. godine, i rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Kvl-06-000 001 od 27. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slaviša Nakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Matija Bodirogić advokat iz Bijeljine, podnio je 22. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-06-100 081 od 27. aprila 2006. godine, i rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Kvl-06-000 001 od 27. februara 2006. godine.
2. Okružni sud donio je rješenje, broj 012-0-Kvl-06-000 001 od 27. februara 2006. godine, kojim je odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravomoćnim presudama Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-142/05 od 4. jula 2005. godine, kojom je apelant oglašen krivim zabog krivičnog djela krađe iz člana 231. stav 1. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Kp-310/05 od 18. oktobra 2005. godine, kojom je apelant oglašen krivim za krivično djelo teške krađe iz člana člana 281. stav 1. tačka 1 Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-K-06-000 001 od 6. januara 2006. godine, kojom je apelant oglašen krivim za krivično djelo teške krađe u produženom obliku iz člana 232. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske. Osnovni sud je utvrdio da je nedozvoljen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka u kojem je apelant naveo da nije mogao biti odgovaran više puta za isto krivično djelo, te da se radi o pravnom institutu presuđene stvari. Osnovni sud je obrazložio da se u konkretnom slučaju radi o različitim krivičnim djelima, koja predstavljaju samostalna krivična djela učinjena u više radnji i za koja mu je u različito vrijeme suđeno, te donesene posebne presude, zbog čega je zahtjev apelanta za ponavljanje postupka valjalo odbaciti.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Kž-06-100 081 od 27. aprila 2006. godine, odbio žalbu apelanta podnesenu protiv rješenja Okružnog suda, broj 012-0-Kvl-06-000 001 od od 27. februara 2006. godine.Vrhovni sud je obrazložio da je Osnovni sud izveo pravilan zaključak odbacujući zahtjev apelant za ponavljanje postupka.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je do povrede navedenog prava došlo zbog toga što nadležni sudovi nisu prihvatili njegov stav iznesen u zahtjevu za ponavljanje postupka, da je više puta osuđen za isto krivično djelo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud zapaža da su pobijane odluke redovnih sudova donesene u postupku rješavanja o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljane postupka pravosnažno okončanog presudama Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-142/05 od 4. jula 2005. godine, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Kp-310/05 od 18. oktobra 2005. godine i Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-K-
06-000 001 od 6. januara 2006. godine. U predmetnom postupku Vrhovni sud je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Okružnog suda kojim je odbacen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka jer je utvrđeno je da je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka nedozvoljen.
7. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na konkretnu situaciju.
8. . U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Vrhovnog i Okružnog suda nije odlučivano niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudama Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-142/05 od 4. jula 2005. godine, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Kp-310/05 od 18. oktobra 2005. godine i Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-K-06-000 001 od 6. januara 2006. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović