Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1519/07 (D. i M. B.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1519/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1519/07, rješavajući apelaciju Dragane i Marijane Bevanda, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragane i Marijane Bevanda podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000095 od 27. februara 2007. godine i Rješenja Kantonlanog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-06-000171 od 27. aprila 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragana i Marijana Bevanda (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Mostara, koje zastupa odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijele su 24. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000095 od 27. februara 2007. godine i Rješenja Kantonlanog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000171 od 27. aprila 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Mostaru, broj P. 1213/97 od 7. jula 1998. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantica te je naloženo Croatia osiguranju d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) da mldb. apelantici Dragani Bevanda isplati iznos od 1.600,00 DM, a apelantici Marijani Bevanda iznos od 1.400,00 DM. Viši sud u Mostaru je odlučujući o žalbama apelantica i tuženog donio presudu i rješenje, broj GŽ. 149/98 od 2. oktobra 1998. godine, kojim je u odnosu na mldb. apelanticu Draganu Bevanda odbio žalbu kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrdio, a u odnosu na apelanticu Marijanu Bevanda, žalbu tuženog uvažio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Postupajući po prijedlogu apelantice, Dragane Bevanda, za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda u Mostaru, broj P. 1213/97 od 7. jula 1998. godine i presudom Višeg suda u Mostaru, broj GŽ. 149/98 od 2. oktobra 1998. godine, Općinski sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje, broj P. 979/98-I od 2. decembra 2005. godine, kojim je dopustio ponavljanje postupka u ovom predmetu za apelanticu Draganu Bevanda, te ukinuo navedene presude Osnovnog suda u Mostaru i Višeg suda u Mostaru.
4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, donio rješenje, broj 007-0-Gž-06-
000171 od 27. aprila 2006. godine, kojim je žalbu tuženog uvažio, pobijano rješenje preinačio na način da se ne dopušta ponavljanje postupka u predmetu apelantice Dragane Bevanda i ostavljaju se na snazi presude Osnovnog suda u Mostaru i Višeg suda u Mostaru. Apelantica je protiv drugostepenog rješenja izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
5. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000095 od 27. februara 2007. godine, odbacio reviziju apelantice kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je, prema odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija dozvoljena samo protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan. Vrhovni sud je, također, naveo da drugostepeno rješenje, kojim se preinačava rješenje kojim je dopušteno ponavljanje postupka, tako da se ne dopušta ponavljanje postupka po prijedlogu za ponavljanje apelantice Dragane Bevanda, ne predstavlja odluku kojom je postupak pravnomoćno završen, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.
6. Apelantice smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud primjećuje da se apelantice žale na odluke koje su donesene u postupku u kojem su sudovi odlučivali o njihovom zahtjevu za obnovu postupka pravosnažno okončanog presudom Višeg suda u Mostaru, broj GŽ. 149/98 od 2. oktobra 1998. godine
9. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog sudaza ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
10. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.
11. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelantica za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelantica u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav
1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović