Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1579/06 (R. K.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Revizija
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1579/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1579/06, rješavajući apelaciju Ružice Knežević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ružice Knežević podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

419/04 od 17. februara 2006. godine i presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ružica Knežević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šamca, podnijela je 31. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine. Apelantica je 24. januara 2007., 1. i 25. februara 2008. godine dostavila nove informacije i dokumentaciju Ustavnom sudu.

2. Presudom Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-7/99-Š od 22. februara 2002. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice radi zaštite prava iz radnog odnosa, međutim, navedena presuda je u žalbenom postupku ukinuta rješenjem Okružnog suda, broj Gž-404/02 od 2. jula 2002. godine, i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

3. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-21/2002-Š od 11. aprila 2003. godine, poništeno je rješenje Zemljoradničke zadruge «Agropromet» Šamac (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 01-11-D/99 od 4. juna 1999. godine i naloženo tuženoj da apelanticu vrati na posao i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi tj. višoj stručnoj spremi, a u nedostatku tih poslova da je rasporedi na poslove srednje stručne spreme. Stavom 2. izreke presude naloženo je tuženoj da apelantici nadoknadi izgubljenu zaradu za vrijeme dok nije radila u iznosu od 6.602,60 KM, kao i troškove postupka u iznosu od 500,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude i pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

4. Presudom Okružnog suda, broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, odbijena je žalba apelantice, a uvažena žalba tužene, presuda Osnovnog suda od 11. aprila 2003. godine preinačena i apelantica u cijelosti odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

5. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-419/04 o0d 17. februara 2006. godine, odbacio reviziju apelantice, obrazlažući da je apelantici drugostepena presuda dostavljena 7. aprila 2004. godine, a kako je apelantica reviziju neposredno predala prvostepenom sudu 10. maja 2004. godine, što je vidljivo iz prijemnog pečata suda, to je revizija neblagovremena.

6. Postupajući po prijedlogu apelantice za povraćaj u pređašnje stanje, Osnovni sud je rješenjem, broj Rs-21/2002-Š od 21. januara 2008. godine, dozvolio povraćaj u pređašnje stanje i odredio da će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Vrhovnom sudu na odluku o izjavljenoj reviziji.

7. Iako apelantica, u navodima apelacije nije eksplicitno navela koje joj je ustavno pravo osporenim odlukama povrijeđeno, iz navoda apelacije proizilazi da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i na povredu prava na rad i drugih prava iz radnog odnosa, iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj još nije odlučeno.

11. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», broj 58/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu je ostvarivanja prava apelanata da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1579/06 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio