Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1815/06 (D. Š.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1815/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-1815/06, rješavajući apelaciju Darka Šehovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka Šehovca podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Foči broj 094-0-K-06-
000031 od 5. maja 2006. godine i presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-53/05 od 1. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Darko Šehovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je, 17. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-K-06-000031 od 5. maja 2006. godine i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-53/05 od 1. decembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj K.80/05 od 30. juna 2005. godine, apelant je oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS).
3. Okružni sud je presudom, broj Kž-53/05 od 1. decembra 2005. godine, uvažio žalbu Okružnog tužioca u Trebinju, te preinačio presudu Osnovnog suda broj K.80/05 od 30. juna 2005. godine, na taj način što je apelanta oglasio krivim za počinjeno krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 208. stav 1. KZRS, pa mu je primjenom navedenog člana, kao i članova 37, 46. i 47. KZ RS, uz primjenu člana 291. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, izrekao uslovnu osudu, kojom je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno odredio da se predmetna kazna neće izvršiti ako apelant za vrijeme od jedne godine ne učini novo krivično djelo. Takođe, pomenutom presudom apelant je obavezan na isplatu paušalnog iznosa troškova krivičnog postupka u iznosu od 150,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
4. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Okružnog suda broj Kž-53/05 od 1. decembra 2005. godine, koji je Osnovni sud odbio kao neosnovan rješenjem broj 094-0-K-06-000031 od 5. maja 2006. godine.
5. Apelant smatra da je Okružni sud u predmetnom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje i na taj način povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da lije apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, prema praksi organa Evropske konvencije zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne ljekove.
10. Shodno tome, u konkretnom slučaju konačna odluka je presuda Okružnog suda broj Kž-53/05 od 1. decembra 2005. godine. S obzirom na to da je predmetna presuda uručena apelantu 31. decembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović