Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1897/06 (Zdravstvena ustanova "Gradske apoteke" Bosanska Krupa)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1897/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1897/06, rješavajući apelaciju Zdravstvene ustanove "Gradske apoteke" Bosanska Krupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravstvene ustanove "Gradske apoteke" Bosanska Krupa podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-188/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću, broj PS-114/04 od 29. jula 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravstvena ustanova "Gradske apoteke" Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonska zastupnica Almira Hadžipašić, podnio je 30. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-188/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PS-114/04 od 29. jula 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PS-114/04 od 29. jula 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-188/05 od 15. maja 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Unsko-Sanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati dug na ime neisplaćenih plaća radnika apelanta za period od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, sa kamatama i troškovima postupka.
3. Obrazlažući presudu, Općinski sud je naveo da je članom 7. Zakona o parničnom postupku propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Općinski sud je u konkretnom slučaju zaključio da je apelant postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženog tražio isplatu duga od 22.255,00 KM, koji se odnosi na isplatu plaća radnika apelanta za period od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, a iz dokaza koje je apelant izveo na glavnoj raspravi sud nije mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva koja je osporena od strane tuženog.
4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepene presude donio presudu kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, ocjenjujući da je Općinski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Nezadovoljan ishodom postupka pred redovnim sudovima, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio tokom prvostepenog i drugostepenog postupka i ukazuje da je u osporenim odlukama redovnih sudova pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenjeno materijalno pravo. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
9. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je presudom, broj Pž-188/05 od 15. maja 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv presude Općinskog suda, broj PS-
114/04 od 29. jula 2005. godine. U tužbi, prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 22.255,00 KM, dakle vrijednost veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM, propisanog u članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), što znači da je u konkretnom slučaju dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Prema tome, apelant je propustio da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku.
10. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović