Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2258/06 (S. Ć.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2258/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2258/06, rješavajući apelaciju Sakiba Ćatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Ćatića, podnesena protiv dopisa Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-SU-
06-001233 od 27. novembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kž-06-000301 od 9. novembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj Kv.570/04 od 30. augusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Ćatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. aprila 2005. godine podnesak Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) tražeći zaštitu svojih prava u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije. Navedeni podnesak Komisija je 22. aprila 2005. godine, na osnovu člana
5. Sporazuma koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 35/03) dostavila Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koji je navedeni podnesak apelanata prvobitno registrovao kao SU-60/05 a potom 25. jula 2006. godine kao apelaciju, broj AP- 2258/06. Apelant je dopunio apelaciju 16. oktobra 2006. godine i 28. augusta 2007. godine, kada je naveo i dopis Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-SU-06-001233 od 27. novembra 2006. godine kao odluku koju osporava.
2. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant nakon bezuspješnog obraćanja Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona-Službi za vođenje kaznene evidencije i Općinskom sudu u Sarajevu, podnio zahtjev Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za brisanje osude iz kaznene evidencije izrečene presudom Vojnog suda u Sarajevu, broj 442/51 od 20. augusta 1951. godine, a kojom je apelant osuđen na kaznu strogog zatvora od 5. godina. Općinski sud je donio rješenje, broj Kv.570/04 od 30. augusta 2006. godine kojim se oglasio mjesno nenadležnim za vođenje postupka po apelantovom zahtjevu i uputio apelanta da se obrati Općinskom sudu u Sarajevu.
3. Rješavajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, broj Kv.570/04 od 30. augusta 2006. godine, Kantonalni sud u Tuzli je donio rješenje, broj 003-0-Kž-06-
000301 od 9. novembra 2006. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je žalba neosnovana iz razloga što se postupak brisanja osude iz kaznene evidencije u smislu člana 425. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine vodi pred sudom koji je sudio u prvom stepenu, a to je Vojni sud Sarajevske oblasti.
4. Apelan je, imajući u vidu da je presudu donio Vojni sud koji je u nivou Kantonalnog suda, 10. novembra 2006. godine podnio zahtjev za brisanje osude iz kaznene evidencije Kantonalnom sudu koji je dopisom, broj 009-0-SU-06-001233 od 27. novembra 2006. godine obavijestio apelanta da nije u mogućnosti da udovolji njegovom zahtjevu. Kao razloge Kantonalni sud navodi da nije sljednik Vojnog suda u Sarajevu, već je pravni sljednik Okružnog vojnog suda u Sarajevu koji je formiran 21. augusta 1992. godine čije je predmete i arhivu preuzeo. U dopisu se dalje navodi, da sud nije u mogućnosti udovoljiti apelantovoj molbi jer se u njegovoj arhivi ne nalaze predmeti bivšeg Vojnog suda u Sarajevu.
5. Apelant se zahtjevom za brisanje osude iz kaznene evidencije i primjenu Zakona o amnestiji obratio i Federalnom ministarstvu pravde, koje je svojim dopisom, broj 03-06-2682/06 od 28. novembra 2006. godine proslijedilo zahtjev na nadležnost Kantonalnom sudu. Apelant navodi da se Kantonalni sud nije izjasnio na dopis Federalnog ministarstva pravde.
6. Apelant smatra da su mu osporenim dopisom i rješenjima redovnih sudova, odnosno nedonošenjem odluke o brisanju osude iz kaznene evidencije od strane Kantonalnog suda u Sarajevu, iako je po njegovom mišljenju sud imao dovoljno podataka o njegovoj osudi, povređeno njegovo pravo na pravično suđenje i javnu raspravu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim dopisom Kantonalnog suda te rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli i rješenjem Općinskog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelantov slučaj.
9. Član 6. stav 1. Evropske konvencije propisuje da «[...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]». Postavlja se pitanje da li u konkretnom slučaju postoji bilo kakva krivična optužba protiv apelanta, odnosno da li se predmetni postupak tiče njegovih građanskih prava i obaveza.
10. Imajući u vidu činjenice navedene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud zaključuje da se u postupcima koje je apelant vodio pred redovnim sudovima nije utvrđivala osnovanost bilo kakve optužbe protiv apelanta niti su u tim postupcima utvrđivana apelantova građanska prava i obaveze. Osim toga, Ustavni sud konstatira da prema odredbama važećih propisa osude na kaznu zatvora preko tri godine ne mogu biti predmet postupka brisanja osude (član 125. stav
7. KZ FBiH). S toga se navodi apelanta da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe», slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također proizilazi, a vezano za navode apelanta da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta, da se u predmetnom postupku brisanja osude iz kaznene evidencije nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović