Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2349/07 (R. V.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 213
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 224
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2349/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-2349/07, rješavajući apelaciju Ruže Vidović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ruže Vidović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-GŽ-07-000 553 od 14. juna 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj I:6117/06 od 9. januara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ruža Vidović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnijela je 17. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-GŽ-07-000 553 od 14. juna 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I:6117/06 od 9. januara 2007. godine.
2. Apelantica je pred Općinskim sudom pokrenula izvršni postupak protiv Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik), zbog namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 16. 239, 60 KM. Rješavajući po prigovoru izvršenika, Općinski sud donio je presudu broj I:6117/06 od 9. januara 2007. godine, kojom je usvojio prigovor izvršenika, i obustavio izvršenje u cjelosti.
3. Advokat Miro Blaž je u ime apelantice podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj I:6117/06 od 9. januara 2007. godine. Kantonalni sud je donio rješenje broj 007-0-GŽ-07-000 553 14. juna 2007. godine, kojim je odbacio žalbu. Kantonalni sud je obrazložio da je žalbu podnijelo neovlašteno lice, jer u spisu suda nema punomoć kojom je apelantica ovlastila advokata za podnošenje žalbe u izvršnom postupku. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je žalba podnesena neblagovremeno, jer je apelantica pobijano rješenje primila 13. januara 2007. godine, a žalba je podnesena 26. januara 2007. godine, tj. ista je podnesena mimo zakonskog roka od osam dana, a kako je navedeno u pouci o pravnom lijeku osporene odluke.
4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je Kantonalni sud pogrešno zaključio kada je odbacio njenu žalbu, jer tvrdi da je sudu dostavila punomoć za svog advokata, kao i da je žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj I:6117/06 od 9. januara 2007. godine podnijela blagovremeno.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je advokat Miro Blaž podnio žalbu u ime apelantice iako za to nije imao punomoć. U skladu sa odredbama člana 213. stav 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) ovakva žalba se smatra nedozvoljenom, te je Kantonalni sud, primjenom člana 224. stav 1. tačka 1. pomenutog zakona, u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine», br. 32/03 i 33/06) žalbu odbacio. U postupku pred Ustavnim sudom apelantica ničim nije dokazala da je advokat Miro Blaž imao punomoć za podnošenje žalbe u izvršnom postupku u njeno ime.
8. Nadalje, apelantica je propustila da u skladu sa članom 12. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, u roku od osam dana, podnese žalbu protiv rješenja donesenog po prigovoru izvršenika, kako je navedeno u pouci o pravnom lijeku osporenog rješenja, kako bi došla do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Na osnovu navedenog slijedi da apelantica nije iscrpila efektivne pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović