Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2532/06 (Ć. K.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2532/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici koja je održana 3. aprila 2008. godine u predmetu broj AP 2532/06, rješavajući apelaciju Ćetka Kapora, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Ćetka Kapora koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-281/05 od 16. juna 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. Ćetko Kapor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kog zastupaju Spomenka Tešanović i Nada Ćorić, advokati iz Trebinja, podnio je 25. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-281/05 od 16. juna 2006. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-

282/00 od 5. decembra 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev Nusreta Salkovića (u daljnjem tekstu: tužilac) kojim je tražio da se utvrdi da je ništavan ugovor o zamjeni nekretnina i pokretnih stvari a koji je zaključen 20. januara 1994. godine između tužioca i apelanta, ovjeren u Osnovnom sudu pod brojem Ov. 65/95 20. oktobra 1995. godine, da se dosljedno navedenom utvrđenju naloži uspostavljanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su bliže označene u izreci presude, te da se obaveže apelant da predmetne nekretnine, kao i pokretne stvari koje su bliže označene u izreci presude, preda tužiocu u posjed, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 660,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Okružni sud je, odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv Presude Osnovnog suda broj P-282/00 od 5. decembra 2003. godine donio Presudu broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine kojom je žalba uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je usvojen tužiočev tužbeni zahtjev, sem dijela tužiočevog zahtjeva da se naknade troškovi parničnog postupka koji je odbijen.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-281/05 od 16. juna 2006. godine odbacio apelantovu reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je tužilac u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.100,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237 stav 3 ZPP) zbog čega je, shodno odredbama člana 247 stav 1 ZPP, apelantovu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) Protekao je rok da se podnese apelacija.»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-281/05 od 16. juna 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju koja je izjavljena protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kad je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine. S obzirom na to da je Vrhovni sud Rješenjem broj Rev-281/05 od 16. juna 2006. godine odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda broj Gž. 83/04 od 18. februara 2005. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. avgusta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok da se podnese apelacija a koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2532/06 (Ć. K.) | Sudska praksa | Aktio