Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2599/06 (Mješovito preduzeća «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2599/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2599/06, rješavajući apelaciju Mješovitog preduzeća «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mješovitog preduzeća «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina podnesena protiv zaključka Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske, broj 06/1.01/0104/II-450-570-A/05 od 22. juna 2006. godine, zaključka Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske, broj 06/1.01/0104/II-450-570-B/05 od 22. juna 2006. godine i zaključka Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske, broj 06/1.01/0104/II-450-570/05 od 22. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mješovito preduzeća «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odbor), broj 06/1.01/0104/II-450-570-

A/05 od 22. juna 2006. godine, zaključka Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-570-B/05 od 22. juna 2006. godine i zaključka Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-570/05 od 22. juna 2006. godine. Apelant je 9. oktobra 2006. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio popunjenu apelaciju.

2. Zaključkom Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-570-A/05 od 22. juna 2006. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odbora, broj 01/0104/450-756/02 od 24. marta 2003. godine, jer okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim. Navedenim rješenjem Odbora od 24. marta 2003. godine, poništeno je rješenje Poreske uprave Područni centar Bijeljina, broj 05/0702/490-2-205/02 od 4. oktobra 2002. godine, u dijelu kojim je apelantu naložena uplata poreza na promet opšta stopa – alkoholna pića i posebnog poreza za željeznicu sa pripadajućim kamatama i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu rješenje ostalo neizmijenjeno.

3. Zaključkom Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-570-B/05 od 22. juna 2006. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odbora, broj 01/0104/450-756/03 od 4. augusta 2003. godine, jer okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim. Navedenim rješenjem Odbora od 4. augusta 2003. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Poreske uprave Područni centar Bijeljina, broj 05/0701/490-3A-205/02 od 21. aprila 2003. godine, kojim je apelantu naložena uplata poreza utvrđenih u postupku kontrole poslovanja istog.

4. Zaključkom Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-570/05 od 22. juna 2006. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odbora, broj 01/0104/450-1316/03 od 16. marta 2004. godine, jer okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim. Navedenim rješenjem Odbora od 16. marta 2004. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Poreske uprave Područni centar Bijeljina, broj 05/0702/45.1-771/03 od 3. novembra 2003. godine, kojim je apelantu određena prinudna naplata poreza pljenidbom imovine.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da li se apelant može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje u postupku utvrđivanja poreskih obaveza. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da postupak u kojem je odlučivano o ispunjenosti zakonskih uslova za povrat u pređašnje stanje u postupku utvrđivanja poreskih obaveza apelanta ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Shodno navedenom Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje i imovinu u predmetnim postupcima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2599/06 (Mješovito preduzeća «Swan… | Sudska praksa | Aktio