Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2613/06 (N. D.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2613/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2613/06, rješavajući apelaciju Nedžada Demira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Demira podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-
74/05 od 7. jula 2006. godine i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Demir (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-74/05 od 7. jula 2006. godine i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-7/03 od 31. decembra 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev Jefte Lalovića i Zorana Simeunovića (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da se obaveže apelant da im isplati određenu novčanu naknadu na ime neosnovanog obogaćenja. Tužitelji su obavezani da apelantu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi tužitelja Zorana Simeunovića protiv Presude Osnovnog suda broj P-7/03 od 31. decembra 2003. godine, Okružni sud je donio Presudu broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine kojom je žalba tužitelja uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je obavezan apelant da tužitelju isplati iznos od 7.597,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. decembra 2003. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.078,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Protiv Presude Okružnog suda, broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj Rev-74/05 od 7. jula 2006. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 7.597,80 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-74/05 od 7. jula 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-
219/04 od 25. oktobra 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine.
9. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj Gž-219/04 od 25. oktobra 2004. godine apelantu uručena 24. novembra 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović