Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2648/06 (P. D.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2648/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2648/06, rješavajući apelaciju Petre Diljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petre Diljević, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-56/05 od 31. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Petra Diljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 12. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-56/05 od 31. maja 2006. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 24. novembra 2006. godine.

2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu Fond PIO RS, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu), broj 1022814093 od 2. jula 2002. godine odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS, Filijala Banjaluka), broj 1022814093 od 29. augusta 2001. godine, kojim je odbijen zahtjev apelantice za priznavanje prava na starosnu penziju. U obrazloženju rješenja je navedeno, da apelantica ne ispunjava uslove za sticanje starosne penzije propisane Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO).

3. Apelantica je 30. aprila 2003. godine sa «Čajavec elektromehanika» AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: poslodavac) zaključila sudsko poravnanje po kojem se poslodavac obavezao izvršiti uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. aprila 1999. godine do 31. augusta 2001. godine. Prijedlog apelantice od 30. maja 2003. godine za obnovu postupka okončanog rješenjem, broj 1022814093 od 2. jula 2002. godine, odbijen je kao neosnovan rješenjem Fonda za PIO RS, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu, broj 1022814093 od 10. jula 2003. godine. U obrazloženju je navedeno da dokazi u spisu nisu od uticaja na utvrđeno činjenično stanje niti bi isti mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari.

4. Prijedlog apelantice od 2. oktobra 2003. godine za obnovu postupka okončanog rješenjem, broj 1022814093 od 2. jula 2002. godine, odbijen je kao neosnovan rješenjem Fonda za PIO RS, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu, broj 1022814093 od 17. septembra 2004. godine. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je tužbom pokrenula upravni spor.

5. Okružni sud je donio presudu, broj U-322/04 od 6. maja 2005. godine kojom je uvažio tužbu apelantice i poništio osporeni akt, te je obavezan Fond PIO RS, Filijala Banjaluka da donese novo rješenje u roku od 30 dana od dana prijema presude. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je između ostalog navedeno, da je pobijani akt poništio iz raloga što je nadležni organ pogrešno primjenio odredbe Zakona o PIO.

6. Odlučujući o zahtjevu Fonda za PIO RS, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-322/04 od 6. maja 2005. godine. Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-56/05 od 31. maja 2006. godine, kojom je uvažio zahtjev i presudu Okružnog suda preinačio tako što je tužbu apelantice odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno, da je apelantica prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem o odbijanju zahtjeva za priznanje prava na starosnu penziju temeljila na retroaktivnoj primjeni odredbe člana 46. Zakona o PIO, a koji razlog nije predviđen u zakonskim odredbama za obnovu postupka. U obrazloženju se dalje navodi, da je prema odredbi člana 43. Zakona o PIO, penzijski staž čini samo onaj radni staž za koji je plaćen doprinos za PIO, te je nepravilan stav prvostepenog suda da se pravo na starosnu penziju mora priznati u zavisnosti od dužine cjelokupnog radnog staža nekog lica samo zato što je to lice u radnom odnosu i po tom osnovu obavezno osigurano lice na penzijsko i invalidsko osiguranje. Sud je na kraju zaključio, da je tuženi organ pravilno primjenio odredbe člana 41. i 135. Zakona o PIO, tužba apelantice je odbijena kao neosnovana jer nisu ostvareni razlozi iz odredbe člana 10. Zakona o upravnim sporovima za poništenje osporenog akta.

7. Okružni sud je rješenjem, broj U-644/05 od 27. oktobra 2006. godine odbacio apelanticin zahtjev od 4. augusta 2005. godine, kojim je tražila donošenje rješenja u izvršenju presude Okružnog suda, broj U-322/04 od 6. maja 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je presudom Vrhovnog suda, broj Uvl-56/05 od 31. maja 2006. godine predmetna upravna stvar meritorno riješena na drugačiji način u odnosu na presudu Okružnog suda, te da nema potrebe da se donese novo rješenje od strane nadležnog organa, pa samim tim ni od strane suda.

8. Apelantica smatra da je pobijanom odlukom povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

10. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-

56/05 od 31. maja 2006. godine kojom je odlučeno o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-322/04 od 6. maja 2005. godine kojom je poništeno rješenje Fonda PIO RS, Odjeljenje za rješavanje o pravima PIO u drugom stepenu, broj 1022814093 od 2. jula 2002. godine. Poništenim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Fonda PIO RS, Filijala Banjaluka, broj 1022814093 od 29. augusta 2001. godine.

11. Apelantica smatra da je zbog odbijanja zahtjeva za obnovu postupka povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenom presudom odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. U tom postupku dakle, sud i organi uprave nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom upravnom postupku. Obzirom na navedeno nesporno je da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelanticinim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanice o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelanticinim pravima iz člana II/3.a) Ustava Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede prava na život ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2648/06 (P. D.) | Sudska praksa | Aktio