Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2731/06 («GMG-SANEX» d.o.o.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Porez
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2731/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2731/06, rješavajući apelaciju «GMG-SANEX» d.o.o. Banja Luka na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «GMG-SANEX» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-34/06 od 27. juna 2006. godine i presude, broj U-
418/01 od 9. marta 2005. godine, rješenja Finansijske policije Ministarstva finansija Republike Srpske, broj 00/456.10-147/99 od 21. marta 2001. godine, i rješenja Finansijske policije-Područni centar Banja Luka, broj UP/I-01-456-062-0022-0723-2/99 od 6. juna 1999. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «GMG-SANEX» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Milan Vukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, (u daljnjem teskstu: Vrhovni sud), broj Uvl-34/06 od 27. juna 2006. godine, presude Vrhovnog suda, broj U-418/01 od 9. marta 2005. godine, rješenja Finansijske policije Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tesktu: Finansijska policija), broj 00/456.10-147/99 od 21. marta 2001. godine, i rješenja Finansijske policije-Područni centar Banja Luka (u daljnjem tesktu: Područni centar Banja Luka), broj UP/I-01-456-062-0022-0723-2/99 od 6. juna 1999. godine.
2. Područni centar Banja Luka donio je rješenje, broj UP/I-01-456-062-0022-0723-2/99 od 6. juna 1999. godine, kojim je naloženo apelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju koje se odnose na obračun i uplatu poreza na usluge i posebnog poreza na željeznicu, uplati ukupan iznos od 4.568,12 KM u roku od petnaest dana od dana prijema rješenja.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Područnog centra Banja Luka, broj UP/I-01-
456-062-0022-0723-2/99 od 6. juna 1999. godine, Finansijska policija donijela je rješenje, broj 00/456.10-147/99 od 21. marta 2001. godine, kojim je odbila žalbu apelanta kao neosnovanu. Finansijska policija je utvrdila da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno proveden, te da je činjenično stanje pravilno i na zakonu zasnovano. Nadalje, navedeno je da neosnovana tvrdnja apelanta da se prevoz robe koju on obavlja odnosi na izvozne poslove koji su bezuslovno oslobođeni poreza, jer je prevoz robe samo pravni posao vezan za izvoz robe i ne može se smatrati uslugom izvoza robe koja je oslobođena poreza na promet usluga, u skladu sa članom 38. stav 1. tačka 6. Zakona o akcizama i porezu na promet.
4. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Finansijske policije, broj 00/456.10-147/99 od 21. marta 2001. godine, ali je Vrhovni sud presudom, broj U-418/01 od 9. marta 2005. godine, odbio njegovu tužbu kao neosnovanu.
5. Osim toga, apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda, broj U-418/01 od 9. marta 2005. godine, koji je Vrhovni sud odbio, presudom broj Uvl-34/06 od 27. juna 2006. godine.
6. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povreda ovog prava po apelantu se ogleda u proizvoljnom tumačenju Zakona o akcizama i porezu na promet.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluke nadležnih organa u vezi sa obavezom plaćanja poreza.
9. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović