Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2775/06 (I.G. i G.G.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Povrat stana
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2775/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2775/06, rješavajući apelaciju I.G. i G.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.G. i G.G. podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-76/06 od 18. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. I.G. i G.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Švedske, podnijeli su 13. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-

050-01-76/06 od 18. januara 2006. godine. Predmetni podnesak je u Ustavnom sudu prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-115/06, ali je nakon popunjavanja obrasca apelacije 6. oktobra 2006. godine formiran apelacioni predmet.

2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-02-02-66/02 od 20. oktobra 2003. godine, odbačen je zahtjev apelanta I.G. za vraćanje stana u ulici Mustafe Zaimovića broj 17, Banja Luka, kao neblagovremen.

3. Rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-76/06 od 18. januara 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta I.G. protiv rješenja Odsjeka.

4. Apelanti se žale na odugovlačenje predmetnog postupka i neefikasnost nadležnih organa, te da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelanti navode da su pokrenuli upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-76/06 od 18. januara 2006. godine, ne nudeći bilo kakav dokaz u prilog ove svoje tvrdnje. Međutim, Okružni sud, u dopisu primljenom 30. novembra 2006. godine, navodi da nije pokrenut upravni spor protiv osporenog rješenja. Kod ovakvog stanja stvari, Ustavni sud zaključuje da apelanti nisu pokrenuli upravni spor prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, iako su na to upućeni poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo drugostepeno rješenje, kao i odredbom člana 23 Zakona o upravnim sprovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). U pogledu navoda apelanata koji se odnose na odugovlačenje upravnog postupka po zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu koristili pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije», u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 206. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02), i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 8. i 25. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 12/94), odnosno, odredbama čl. 8. i 17. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2775/06 (I.G. i G.G.) | Sudska praksa | Aktio