Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2852/06 (F. i A. S.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Povrat stana
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2852/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2852/06, rješavajući apelaciju Franje i Anice Stvarnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Franje i Anice Stvarnik,podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U:1174/05 od 2. augusta 2006. godine, i rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-4775/05 od 30. marta 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Franjo i Anica Stvarnik (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 16. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U:1174/05 od 2. augusta 2006. godine, i rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-4775/05 od 30. marta 2005. godine.

2. Rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-48456/02 od 7. novembra 2002. godine, je odbijena žalba apelanata protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-23-P-24/01 od 11. decembra 2001. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen zahtjev apelanata za vraćanje u posjed stana u ul. Gradačačka broj 35.

3. Rješavajući po zahtjevu apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanog upravnog postupka koji je Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 27/02-23-4775/05 od 30. marta 2005. godine, kojim je odbilo zahtjev apelanata za ponavljanje postupka kao neosnovan. Minstarstvo je obrazložilo da, u konkretnom slučaju, apelanti nisu priložili niti jedan novi dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješavanja predmetne upravne stvari.

4. Apelanti su protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-4775/05 od 30. marta 2005. godine, pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom.

5. Kantonalni sud donio je presudu, broj U:1174/05 od 2. augusta 2006. godine, kojom je odbio tužbu apelanata kao neosnovanu. Kantonalni sud je naveo da je Ministarstvo pravilno zaključilo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za obnovu postupka, te da nije povrijeđen zakon na štetu apelanata.

6. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su nadležni upravni organi pogrešno zaključili da u njihovom slučaju nema uslova za ponavljanje postupka, jer, kako ističu, došli su do novih saznanja koja im ranije nisu bila poznata, a koja su od bitnog uticaja za drugačije rješavanje njihovog slučaja. Također navode da treba uzeti u obzir da se radi o dvjema teško bolesnim osobama, te da ime treba omogućiti nesmetan povratak u njihov prijeratni dom.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

9. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanata. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

10. U predmetnom postupku Kantonalni sud je u upravnom sporu presudom odbio kao neosnovanu tužbu apelanata protiv rješenja Ministarstva kojim je odbijen prijedlog apelanata za ponavljanje postupka. Utvrđeno je da je zahtjev apelanata za ponavljanje postupka neosnovan.

11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Također, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravima apelanata u vezi sa pravom na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravom na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O navedenim pravima i obavezama apelanata, pravomoćno je odlučeno u upravnom postupku rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-48456/02 od 7. novembra 2002. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija, ratione materiae inkompatibilna.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2852/06 (F. i A. S.) | Sudska praksa | Aktio