Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2931/06 (D. Š.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2931/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2931/06, rješavajući apelaciju Drage Španića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Španića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-754/05 od 22. augusta 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Gž-
2227/01 od 17. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru, broj P-88/99 od 12. juna 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Španić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kulaša, podnio je 30. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-754/05 od 22. augusta 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-2227/01 od 17. septembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-88/99 od 12. juna 2001. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-88/99 od 12. juna 2001. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj Gž-2227/01 od 17. septembra 2003. godine, odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na naknadu štete, usvojen prigovor tuženih zastarjelosti potraživanja da su tuženi dužni ukloniti zemlju i kamenje sa zemljišta apelanta, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-754/05 od 22. augusta 2006. godine, odbacio reviziju apelanta protiv presude Okružnog suda od 17. septembra 2003. godine, obrazlažući da je revizija neblagovremena. Naime, Vrhovni sud je naveo da je apelantu drugostepena presuda dostavljena dva puta, od Okružnog suda 3. oktobra 2003. godine i od Osnovnog suda 15. novembra 2003. godine, a apelant je reviziju uputio Vrhovnom sudu preporučenom pošiljkom 8. juna 2005. godine, dakle, po proteku zakonom propisanog roka za njeno izjavljivanje.
4. Iako apelant, u navodima apelacije nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo osporenim odlukama povrijeđeno, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-754/05 od 22. augusta 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-2227/01 od 17. septembra 2003. godine. S obzirom na to da je apelantu 15. novembra 2003. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-
2227/01 od 17. septembra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović