Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2937/06 (S. K.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Mjera obezbjeđenja
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2937/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 2937/06, rješavajući apelaciju Suada Kulenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suada Kulenovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-
GŽ-06-001783 od 21. jula 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Suad Kulenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mustafa Bračković, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-GŽ-06-001783 od 21. jula 2006. godine.
2. Iz navoda apelacije i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu proizlazi da se pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) vodi parnični postupak P-1963/03 u predmetu radi utvrđenja bračne tečevine po tužbi Milke Kulenović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta. U toku trajanja ovog postupka, tužiteljica je predložila Općinskom sudu donošenje privremene mjere obezbjeđenja zabranom otuđenja ili opterećenja stana u Sarajevu, do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu P-1963/03. Općinski sud je, rješenjem broj P-1963/03 od 15. maja 2006. godine odredio privremenu mjeru osiguranja, te u stavu II izreke rješenja odredio da ova mjera osiguranja stupa na snagu odmah nakon dostave dokaza o polaganju jemstva u iznosu od 3.000,00 KM i ostaje na snazi do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu P-1963/03.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001783 od 21. jula 2006. godine, djelomično je uvažena žalba apelanta, prvostepeno rješenje u stavu II izreke ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je žalba u odnosu na stav I izreke odbijena kao neosnovana i rješenje u tom dijelu potvrđena. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su se stekla oba uslova predviđena odredbama Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), a za određivanje mjera osiguranja, odnosno, i vjerovatnost potraživanja ili prava i opasnost da bi se bez ove mjere osiguranja protivnik ponovo mogao raspolagati sa predmetnim stanom, te je stoga žalba apelanta u odnosu na stav I izreke rješenja odbijena kao neosnovana i u tom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da osnovano žalba ukazuje na povrede odredbaba parničnog postupka iz član 209. ZPP koja je nastala posljedicom pogrešne primjene odredbe člana 269. stav 2. ZPP, pa je prvostepeno rješenje u odnosu na stav II izreke ukinuto i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, zahtjeva naknadu troškova sastavljanja apelacije po punomoćniku advokatu u iznosu od 601,50 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbe člana II/3 e)Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije garantiranje pravičnog postupka kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora utvrditi da li postupak određivanja privremene mjere osiguranja predstavlja postupak u kojem se utvrđuje građansko pravo apelanta. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je u slučaju X protiv Ujedinjenog kraljevstva (predstavka broj 7990/77, DR 24, tačka 4, strana 60-61), zaključila: «Ovaj postupak, [određivanja privremene mjere] zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno...On samo utvrđuje njegovu (apelantovu) trenutnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaključuje da je ovo pitanje izvan djelokruga člana 6. Konvencije, te da se apelantova žalba, prema tome, mora odbaciti...kao inkompatibilan sa odredbama Konvencije». Isti stav u svojoj praksi zauzeo je i Ustavni sud (vidi Odluku Ustavnog suda U-63/01 od 27. juna 1993. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH», broj 38/03).
7. U navedenom kontekstu, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju mjera obezbjeđenja ne prejudicira glavnu odluku. Mjera obezbjeđenja prestaje da važi pravosnažnim okončanjem postupka koji se vodi o glavnoj pravnoj stvari. Ona određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak donošenja rješenja o izdavanju mjere obezbjeđenja ne određuje apelantova građanska prava u smislu člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbaciti pošto ovaj ustavnopravni predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanta da mu Ustavni sud isplati troškove sastavljanja apelacije u iznosu od 601,50 KM, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović