Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3055/06 („Pan-komerc“ d.o.o Bijeljina)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3055/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-3055/06, rješavajući apelaciju „Pan-komerc“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pan-komerc“ d.o.o. Bijeljina podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-381/03 od 9. avgusta 2006. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske broj 01/0104/452-677/02 od 3. marta 2003. godine i rješenja inspektora Poreske uprave Republike Srpske - Sektor istraga, obavještavanja i kontrole velikih poreskih obveznika - Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika broj 01/0303/490-2-114/02 od 7. oktobra 2002. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. „Pan-komerc“ d.o.o Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Stojan Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je, 10. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-381/03 od 9. avgusta 2006. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 01/0104/452-677/02 od 3. marta 2003. godine i rješenja inspektora Poreske uprave Republike Srpske-

Sektor istraga, obavještavanja i kontrole velikih poreskih obveznika- Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika (u daljnjem tekstu: poreski inspektor) broj 01/0303/490-2-114/02 od 7. oktobra 2002. godine.

2. Rješenjem inspektora Poreske uprave broj 01/0303/490-2-114/02 od 7. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Poreske uprave broj 01/0104/452-677/02 od 3. marta 2003. godine, naloženo je apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnosi na obračun, prijavu i neplaćene poreze, izvrši uplatu poreza na račun javnih prihoda, na ime glavnog duga i kamata, u iznosu i na način kako je to određeno tačkom 1. i 2. dispozitiva rješenja.

3. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Poreske uprave broj 01/0104/452-677/02 od 3. marta 2003. godine, koju je Vrhovni sud broj U-381/03 od 9. avgusta 2006. godine, odbio kao neosnovanu.

4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suštinu povrede navedenih ustavnih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja po tužbi budući da je Vrhovni sud u pobijanoj presudi primjenio Uredbe za koje je u vrijeme odlučivanja već bilo utvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Srpske da nisu u saglasnosti sa Ustavom RS i zakonom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Apelant se žali na odluke nadležnih organa donesenih u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda broj U-381/03 od 9. avgusta 2006. godine. S obzirom na to da je apelantu 23. avgusta 2006. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj U-381/03 od 9. avgusta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3055/06 („Pan-komerc“ d.o.o Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio