Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3091/06 (S. P.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Povrat stana
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3091/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3091/ 06, rješavajući apelaciju Sretena Ponjevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sretena Ponjevića, podnesena protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjebosanskog kantona, broj 04-23-713/01 od 11. septembra 2006. godine, i rješenja Službe za gospodarstvo/privredu, financije i obnovu općine Novi Travnik, broj 03-372-2058-5/04 od 25. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sreten Ponjević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je 14. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjebosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 04-23-713/01 od 11. septembra 2006. godine, i rješenja Službe za gospodarstvo/privredu, financije i obnovu općine Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-

372-2058-5/04 od 25. maja 2006. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelanta za vraćanje stana u posjed u Novom Travniku, Služba je donijela rješenje, broj 03-372-2058/01 od 1. oktobra 1999. godine, kojim je odbila zahtjev apelanta kao neosnovan, jer je utvrđeno da apelantu ne pripada pravo na vraćanje u posjed stana zbog toga što nije bio član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava.

3. Apelant je protiv rješenja Službe, broj 03-372-2058/01 od 1. oktobra 1999. godine, izjavio žalbu.

4. Rješavajući po žalbi apelanta, Ministarstvo je više puta poništavalo prvostepeno rješenje i vraćalo predmet na ponovni postupak, kako bi Služba pravilno utvrdila činjenično stanje u vezi toga da li je apelant imao status člana porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.

5. U konačnici, Služba je donijela rješenje, broj 03-372-2058-5/04 od 25. maja 2006. godine, kojim je ponovo odbila zahtjev apelanta za vraćanje stana u posjed, jer je utvrđeno da apelant nije živio u zajedničkom domaćinstvu sa nosiocem stanarskog prava, te da ne ispunjava uvjete za vraćanje u posjed predmetnog stana.

6. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Službe, broj 03-372-2058-5/04 od 25. maja 2006. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 04-23-713/01 od 11. septembra 2006. godine, kojim je odbilo žalbu apelanta i potvrdilo ožalbeno rješenje.

7. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant protiv drugostepenog rješenja Ministarstva, broj 04-23-

713/01 od 11. septembra 2006. godine, nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, u skladu s pravnom poukom koju je sadržavalo rješenje Ministarstva, a kako je propisano članom 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), nego se apelacijom neposredno obratio Ustavnom sudu.

11. Stoga, iz naprijed navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu, koji su mu stajali na raspolaganju, kako bi došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3091/06 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio