Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3154/06 (S. V.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3154/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-3154/06, rješavajući apelaciju Stevana Vujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stevana Vujičića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-GŽ-06-

000-279 od 26. oktobra 2006. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj P-15/04 od 3. jula 2006. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Marinčić, advokat iz Livna (u daljnjem tekstu: M.M.), podnio je u ime Stevana Vujičića (u daljnjem tekstu: apelant), 22. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-GŽ-06-000-279 od 26. oktobra 2006. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-15/04 od 3. jula 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-15/04 od 3. jula 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-06-000-279 od 26. oktobra 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je na temelju pravosnažnog i izvršnog rješenja tuženog broj 01-457/2-91 od 24. januara 1991. godine, jedini i isljučivi nosilac stanarskog prava na stanu opisanom kao u dispozitivu presude, sa pravom korištenja svih zajedničkih prostora, kako u zgradi, tako i van zagrade-dvorišta, pa da je, shodno tome, tuženi dužan priznati mu pravo korištenja, te dozvoliti kupoprodaju stana po Zakonu o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude uz sudsko izvršenje.

3. M.M .je naveo u apelaciji da je osporenim odlikama povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. S obzirom da M.M. nije dostavio punomoć za zastupanje apelanta u postupku pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ga je, dopisima od 4. decembra 2006. godine i 23. januara 2008. godine, pozvao da otkloni taj nedostatak. M.M. je, 1. februara 2008. godine, obavijestio Ustavni sud da je apelant umro, te da iz tog razloga nije u mogućnosti dostaviti novu punomoć za zastupanje. Međutim, u vezi sa tim je istakao da je po osnovu parnične punomoći, koja se nalazi u spisu suda, ovlašten „spor dovesti do kraja“. Nakon toga, M.M. je dostavio izvod iz matične knjige umrlih za apelanta, u kojem je navedeno da je apelant umro 13. novembra 2005. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

6. Ustavni sud je, na osnovu stanja u spisu, utvrdio da je apelant umro 13. novembra 2005. godine. Dakle, apelant je umro u toku postupka pred redovnim sudovima, a apelaciju je u njegovo ime podnio njegov advokat koji ga je zastupao u postupku pred redovnim sudovima. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju ako apelant umre u toku postupka o apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podnošenja apelacije, a nema dokaza da njegovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Ovo bez obzira na činjenicu da advokat umrog na osnovu ranije date punomoći može da ga zastupa u parničnom postupku u smislu člana 311. ZPP, jer je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak regulisan Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena od neovlaštenog lica.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3154/06 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio