Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3259/06 (M. A. i S. A.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3259/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3259/06, rješavajući apelaciju Murata Alijagića i Sulejmana Alijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Murata Alijagića i Sulejmana Alijagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 329 od 8. septembra 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-670/05 od 25. januara 2006. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-
151/04 od 21. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Murat Alijagić i Sulejman Alijagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Danske, koje zastupa Duško Mitrović, advokat iz Trebinja, podnijeli su 4. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 329 od 8. septembra 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-670/05 od 25. januara 2006. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-151/04 od 21. oktobra 2005. godine. Apelanti su 2. februara 2007. godine dopunili apelaciju.
2. Osnovni sud je presudom, broj P-151/04 od 21. oktobra 2005. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta protiv tužene Opštine Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena), kojim je traženo da se utvrdi da je rješenje Odjeljenja za stambeno komunalne poslove tužene, broj 6-372-49/01 od 24. jula 2001. godine, a slijedom toga i ugovor o prenosu prava davanja stana na korištenje zaključen između tužene i Opštinske boračke organizacije, broj 11-1-169/2001 od 25. jula 2001. godine, ugovor o korištenju stana, broj 61 od 20. augusta 2001. godine sačinjen između SIZ-a za stambene oblasti Trebinje i Šekara (Trifka) Viđena, te ugovor o otkupu stana na otplatu zaključen dana 16. augusta 2002. godine između tužene i Šekara Viđena i Anđe, i ovjeren pod brojem Ov. I-1294/02 od 23. augusta 2002. godine, apsolutno ništavi i kao takvi ne proizvode pravno dejstvo, te dosljedno prednjem nalaganje brisanja uknjižbe prava vlasništva Šekara Viđena i Anđe na predmetnim nekretninama, bliže označenim u izreci presude, i uspostave pređašnjeg stanja u zemljišnim knjigama i javnim knjigama o evidenciji prava na nekretninama-katastru, te tkođer nalaganje tuženoj da apelantima vrate u posjed predmetne nekretnine uz naknadu troškova postupka. Drugim stavom izreke presude apelanti su obavezani da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv presude Osnovnog suda, Okružnog sud je donio presudu, broj Gž-670/05 od 25. januara 2006. godine, kojom je potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim su apelanti odbijeni sa postavljenim tužbenim zahtjevom (prvi stav izreke prvostepene presude) dok je preinačio odluku o troškovima postupka (drugi stav izreke prvostepene presude) na način da apelanti nisu dužni nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 329 od 8. septembra 2006. godine, odbacio reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda pozivajući se na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U obrazloženju je dalje navedeno, da se u konkretnom slučaju zahtjev apelanata ne odnosi na novčani iznos, te da je vrijednost predmeta spora označena u tužbi na iznos od 1.000,00 KM koju prvostepeni sud nije prije početka raspravljanja o glavnoj stvari provjeravao, a da su apelanti tek u žalbi označili vrijednost spora na iznos od 10.001,00 KM. Vrhovni sud zaključuje, da je u skladu sa odredbom člana 321. stav 3 Zakona o parničnom postupku prvostepeni sud ovlašten da provjeri tačnost označene vrijednosti spora u tužbi, tako da je naknadno označavanje vrijednosti učinjeno u žalbi bez pravnog dejstva za ocjenu prava na reviziju. Također, kako prema ocjeni suda odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.
5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 329 od 8. septembra 2006. godine. Dakle, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-670/05 od 25. januara 2006. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-06-
000 329 od 8. septembra 2006. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, pa je nesporno da je apelant presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. decembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović