Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3395/06 (B. G.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Vlasničko-pravni odnosi
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3395/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3395/ 06, rješavajući apelaciju Branka Grabovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Grabovca, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-
129/05 od 22. augusta 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž.615/03 od 19. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj P-245/02 od 1. oktobra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Grabovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marjan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 20. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv, rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-129/05 od 22. augusta 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž.615/03 od 19. novembra 2004. godine, i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-245/02 od 1. oktobra 2003. godine. Apelant je 5. januara i 12. februara 2007. godine dopunio apelaciju.
2. Rješavajući po tužbi apelanta radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva na zemljišnoj parceli u Tesliću, Osnovni sud donio je rješenje, broj P-245/02 od 1. oktobra 2003. godine, kojim je odbacio tužbu apelanta. Osnovni sud je obrazložio da je o pitanju utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama već vođen identičan parnični postupak, koji je pravomoćno okončan presudom ovog suda, broj P:8/91 od 16. oktobra 1991. godine, te obzirom da se radio o presuđenoj stvari, na što sud pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka, sud tužbu imao odbaciti u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03).
3. Apelant je protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-245/02 od 1. oktobra 2003. godine, izjavio žalbu, ali je Okružni sud rješenjem, broj Gž.615/03 od 19. novembra 2004. godine, istu odbio kao neosnovanu i potvrdio ožalbeno rješenje.
4. Protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž.615/03 od 19. novembra 2004. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
5. Vrhovni sud donio je rješenje, broj Rev-129/05 od 22. augusta 2006. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena obzirom da vrijednost spora iznosi 1.000 KM, što ne prelazi iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima redovnih sudova apelantova tužba odbačena kao nedozvoljena jer je utvrđeno da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Također, rješenjem Vrhovnog suda utvrđeno je da je revizija apelanta nedozvoljena, obzirom da vrijednost spora ne prelazi zakonom utvrđeni cenzus. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe, odnosno revizije. Prema odredbama člana 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03), sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka je li stvar pravomoćno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima na dvije sudske instance, u kom su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P:8/91 od 16. oktobra 1991. godine. Također, niti Vrhovni sud nije meritorno odlučivao o apelantovoj reviziji, obzirom da je utvrđeno da je ista nedozvoljena. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović