Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3456/06 (S.G., A.G., E.G. i O.G.)
Odluka donesena 03. 04. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3456/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 3456/06, rješavajući apelaciju S.G., A.G., E.G. i O.G, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.G., A.G., E.G. i O.G., podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž.411/05 od 6. oktobra 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S.G., A.G., E.G. i O.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 25. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž 411/05 od 6. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-39/97-II od 27. decembra 2004. godine, stavom 1. dispozitiva presude tužba apelanta se odbija u cjelosti sa postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženog "Sarajevo-osiguranje" d.d. Sarajevo-filijala Mostar. Stavom 2. dipozitva presude drugotuženi Grad Mostar i Federalno ministarstvo odbrane dužni su solidarno nadokanditi štetu apelantima na način kako je to precizirano u dispozitivu.
3. Kantonalni sud, rješavajući po žalbama apelanta i drugotuženih, donio je presudu, broj Gž 411/05 od 6. oktobra 2006. godine, kojom je žalba apelanta odbijena, a žalba drugotuženih je uvažena i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu preinačena, tako da je tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je obavezao drugotužene da apelantima naknade štetu shodno odredbama Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o odbrani. Nadalje, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženih za štetu koju apelanti potražuju, a nastalu 7. juna 1996. godine aktiviranjem iz rata zaostale mine. Naime, prourokovana šteta u konkretnom slučaju može se podvesti pod ratnu štetu u smislu čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a što prvostepeni sud nije imao u vidu.
4. Prema informaciji Općinskog suda i navodima apelacije, apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i prema stanju spisa postupak je u toku.
5. Apelanti navode da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović