Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-653/08 (P. R.)

Odluka donesena 03. 04. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-653/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

03. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 3. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-653/08, rješavajući zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je, 28. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-08-000 017 od 29. januara 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općini Zenica (u daljnjem tekstu: prvotužena), načelniku Općine Zenica, kao rukovodiocu organa državne službe i kao licu koje saglasno članu 22. Izmjena i dopuna Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine odlučuje o popuni upražnjenih radnih mjesta državnih službenika i načinu na koji će se popuna izvršiti u smislu članova 22a do 24, te 34. i 35. navedenog zakona, da na bilo koji način predviđen u predhodnim članovima zakona vrši popunu upražnjenih radnih mjesta državnih službenika u rangu šefa unutrašnje organizacione jedinice i to „šefa Odsjeka za normativno-pravne, kadrovske, opšte poslove, javne nabavke i ekonomat“ u Službi za zajedničke poslove i „glavnog tržišnog inspektora“ u Službi za inspekcijske poslove, za koje apelant smatra da ispunjava sve uslove propisane Pravilnikom o organizaciji općinskih službi, broj 02-34-023198/06 od 15. decembra 2006. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), 043-0-P-07-000350 od 9. novembra 2007. godine, apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se poništi kao nezakonito Rješenje prvotužene o apelantovom postavljenju, broj 02-34-23198/06-34 od 16. decembra 2006. godine, i Rješenje Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotužena), broj 01-34-1676/06 od 31. januara 2007. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana, kao i da se obaveže prvotužena da u roku od 15 dana od dana donošenja presude izvrši zakonito postavljenje apelanta na jedno od upražnjenih radnih mjesta u rangu šefa unutrašnje organizacione jedinice počevši od 16. decembra 2006. godine.

3. Protiv navedene presude, kao i Rješenja Općinskog suda, broj 043-0-SU-07-001070 od 5. aprila 2007. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za izuzeće Elze Dilber, kao uređujućeg sudije u predmetnom parničnom postupku, apelant je podnio žalbu. Apelant je također podnio Kantonalnom sudu i prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, koja je ista kao i njegov zahtjev Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-08-000 017 od 29. januara 2008. godine, apelantove žalbe su odbijene i presuda prvostepenog suda potvrđena. Također je odbijen i apelantov prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.

5. Apelant navodi da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Nezadovoljan ishodom predmetnog postupka apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru koju je tražio od drugostepenog suda, a koji je odbio njegov prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju razlozi koje apelant navodi nisu razlozi za donošenje tražene privremene mjere, već tvrdnje kojima se osporava ustavnost osporene sudske odluke o kojima će Ustavni sud odlučiti u svojoj odluci o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi bili dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-653/08 (P. R.) | Sudska praksa | Aktio