Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1571/06 (S. V.)

Odluka donesena 17. 04. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivično djelo
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Kazna
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1571/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 04. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1571/06, rješavajući apelaciju Stanimira Vidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanimira Vidovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Kž-42/05 od 7. marta 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj K-87/04 od 3. decembra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanimir Vidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bišine, Općina Milići, podnio je, 31. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj KŽ-42/05 od 7. marta 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Vlasenici, broj K-87/2004 od 3. decembra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-87/04 od 3. decembra 2004. godine, apelant je oglašen krivim što je dana 20. aprila u mjestu Bišina, Općina Milići, GJ. Kravica-polom, odjel 98, k.o. Sebiuočina, k.č. br. 589, kojom gazduje i upravlja ŠG «Milići» iz Milića, protivpravno zauzeo državno zemljište u površini od 0,55 hektara, čime je počinio krivično djelo protivpravno zauzimanje zemljišta iz člana 248. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na uslovnu osudu kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko apelant u periodu od jedne godine ne počini novo krivično djelo.

3. U obrazloženju presude sud je naveo da je na glavnom pretresu apelant priznao izvršenje krivičnog djela. Sud je saslušao svjedoke koji su izjavili da su se pregledom terena uvjerili da je apelant izvršio uzurpaciju, odnosno zauzeo državno zemlište. Sud je na osnovu priznaja apelanta i iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da je apelant sa umišljajem počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

4. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Okružni sud donio je Presudu, broj KŽ-42/05 od 7. marta 2006. godine, kojom je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude drugostepeni sud je naveo da je žalba u dijelu koji se odnosi na navedenu parcelu neosnovana, jer navedeni podaci o spornom zemljištu su sasvim dovoljni da se može identificirati parcela. Osim toga, presuda se zasniva i na iskazu svjedoka S.L. koji je po zanimanju geometar, i koji je kao stručno lice izašao na lice mjesta, izvršio premjer i sačinio skicu iz koje se može utvrditi da je izvršena uzurpacija državnog zemljišta od strane više lica, među kojima je i apelant. Imajući u vidu iskaz apelanta dat na galvnom pretresu da je kriv, sa ostalim provedenim dokazima, drugostepeni sud je našao da su žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju neosnovani.

6. Apelant se žali da je navedenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na odbranu i pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant se žali da su radnici oštećenog izašli na lice mjesta i konstatovali da je on uzurpirao zemljište, bez njegovog prisustva. Nadalje se žali da navedena parcela, koju je protivpravno zauzeo nije evidentirana u zemljišnim knjigama, a parcela k.č.br. 589/1 u zemljišnim knjigama je upisana kao državno vlasništvo sa pravom korištenja u korist ZZ „Milići“. Osim toga, prema navodima apelanta, nastupila je zastara krivičnog gonjenja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud konstatira da je Osnovni sud proveo postupak, izveo dokaze i primjenom važećih materijalno-pravnih propisa donio presudu kojom je apelanta oglasio krivim za krivično djelo protivpravno zauzimanje tuđeg zemljišta iz člana 248. stav 1. KZ, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku jedne godine ne učini novo krivično djelo.

10. Ustavni sud dalje konstatira da je Okružni sud ispitao apelantovu žalbu, te je našao da je ista neosnovana, odbio je i prvostepenu presudu potvrdio. Okružni sud je dao razloge za potvrđivanje prvostepene presude.

11. Ustavni sud konstatuje da iz navoda apelacije proizilazi da apelant povredu svog ustavnog prava na pravično suđenje vidi u tome što su redovni sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje. Međutim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, prema kojoj nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).

12. U kontekstu navedenog, budući da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, i to na osnovu priznanja apelanta i izjava drugih svjedoka i vještaka, primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalno pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja ovog postupka ili arbitrarnost u utvrđivanju činjenica. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi. Ustavni sud konstatira da su sudovi detaljno obrazložili zašto ti apelantovi prigovori nisu mogli uticati na drugačije odlučivanje, nalazeći da je apelant na način naveden u izreci presude počinio predmetno krivično djelo. Sudovi su u dvije instance razmotrili navode apelanta (koje on ponavlja i u apelaciji), i iste cijenili u vezi sa ostalim provedenim dokazima, te dali razloge za donošenje svojih odluka, što je po shvatanju Ustavnog suda u skladu sa Zakona o krivičnom postupku i standardima člana 6. Evropske konvencije.

13. Što se tiče apelantovih navoda da je nastupila zastara krivičnog gonjenja, Ustavni sud primjećuje da je za krivično djelo protivpravno zauzimanje zemljišta predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Dakle, zastara bi nastupila nakon proteka roka od pet, odnosno deset godina od dana kada je djelo učinjeno u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku. Sudovi su utvrdili da je protivpravno zauzimanje zemljišta od strane apelanta izvršeno 20. aprila 2004. godine, prema tome Ustavni sud konstatuje da je neosnovan navod apelanta o zastari. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je neosnovan navod apelant da nije prisustvovao „u predhodnom postupku “, tj. nije bio prisutan kada su radnici oštećenog konstatovali da je zemljište uzurpirano. Ustavni sud primjećuje da se ne radi o procesnoj sudskoj radnji, već je u pitanju interna kontrola radnika oštećenog, nakon koje je, pošto je utvrđeno da je zemlja uzurpirana, oštećeni preduzeo radnje u cilju pokretanja krivičnog postupka. Navod apelanta da oštećeni nije ŠG „Milići“, jer je u zemljišnim knjigama upisan kao korisnik zemljišta ZZ “Milići“ apelant prvi put ističe u postupku pred Ustavnim sudom, a osim toga Ustavni sud smatra da je isti irelevantan za postupak koji je vođen protiv njega. Kao što je gore navedeno, utvrđivanje činjenica je u nadležnosti redovnih sudova, koji su zaključili da je ŠG „Milići“ oštećeni, te je ovu činjenicu apelant mogao isticati pred redovnim sudovima.

14. Budući da je sud na osnovu ocjene svih provedenih dokaza, utvrdio da je apelant počinio krivično djelo protivpravno zauzimanje tuđeg zemljišta iz člana 248. stav 1. KZ, za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, Ustavni sud ne nalazi ništa što ukazuje da je u apelantovom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1571/06 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio