Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1885/06 (F. I.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1885/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP 1885/06, rješavajući apelaciju Fatime Isaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Isaković podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
06-000 145 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda Visoko, broj B.P.339/01 od 18. novembra 2005. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Isaković podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
06-000 145 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda Visoko, broj B.P.339/01 od 18. novembra 2005. godine , u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Isaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Safet Pilav, podnijela je, 29. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-
06-000 145 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj B.P. 339/01 od 18. novembra 2005. godine.
2. Apelantica je podnijela tužbu pred Općinskim sudom protiv Fuada Velića i Ahmeda Kabadaje (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja kupoprodajnog ugovora zaključenog između njih. Općinski sud je donio Presudu, broj B.P.339/01 od 18. novembra 2005. godine kojim je odbio tužbeni zahtjev i obavezao apelanticu da tuženima plati troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude navedeneo je da je nakon provedenog postupka utvrđeno da je od oca apelantice konfiskovana imovina u krivičnom postupku. Osnovni sud je utvrdio da je nekretnina označena kao k.č. 782/3 je cijepana na k.č. 782/3, popvršine 840 m² i k.č. 782/6, površine 60 m², a upisane su kao vlasništvo Ahmeda Kabadaje. U toku postupka vještak se izjasnio da je parcela koja je konfiskovana od oca apelantice i postala vlasništvo države označena kao 782/1, te da je imala površinu od 1100m² a koja je smanjena zbog pripajanja njenog zemljišta nekoj drugoj parceli, ali se vještak nije mogao izjasniti kojoj je parcili pripojen ovaj dio navedene parcele. S obzirom da je navedena parcela i sada u vlasništvu države Sud je utvrdio da apelantica nema pravni interes za utvrđivanje da su parcele k.č. 782/3 i k.č. 782/6 promjenile površinu na račun k.č. 782/1, kao ni da nema pravni interes za poništenje ugovora o kupoprodaju zaključenog između tuženih, kako bi, navodno, zaštitila imovinu koja će joj pripasti nakon denacionalizacije. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je provedena konfiskacija bila sporedna kazna koju je sud izrekao apelantičinom predniku u krivičnom postupku, a kojom je predmetna imovina prenesena u vlasništvo države tako da ista neće biti predmetom denacionalizacije. Ujedno, Općinski sud je naveo da apelantica nije dokazala da je do promjene u površini parcela k.č.782/3 i 782/6 došlo na račun parcele k.č. 782/1. Sud je zaključio da je neosnovan zahtjev apelantice da se poništi ugovor o kupoprodaji jer je prodavac prenio više prava na kupca nego što je sam imao. Apelantica to nije dokazala, jer se konkretno pravo vlasništva zasniva na stvari, u konkretnom slučaju katastarskim česticama i stambenoj zgradi, a ne na površini. Osim toga, a i da je tako, sud je naveo da to ne bi bio razlog za poništenje ugovora od strane trećeg lica. Iz navedenih razloga sud je odbio zahtjev apelantice.
3. Rješavajući o žalbi apelantice, Kantonalni sud je donio Presudu, broj 004-0-Gž-06-000 145 od 1. juna 2006. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Kantonalni sud je naveo da apelantica nije uspjela dokazati svoje navode da je do povećanja pracela k.č. 782/3 i k.č. 782/6 došlo na račun parcele 782/1.
4. Apelantica se žali da je navedenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegvoien i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konevnciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Pravo na pravično suđenje
6. Apelantica osporava navedene presude kojim su joj povrijeđena prava na pravično suđenje i pravo na imovinu, jer će parcele za koje tvrdi da su umanjene u korist parcela tuženih biti predmet denacionalizacije.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
1. Iz spisa predmeta proizilazi da se apelantica se u konkretnom slučaju žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog toga što sud nije izveo predloženi dokaz apelantice da pribavi potrebnu dokumentaciju kako bi se dokazalo da su parcele tuženih uvećane na štetu parcele k.č. 782/1. Međutim, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnog suda u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01, Ustavni sud, odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, nezadovoljstvo apelantice osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Sud je proveo dokazni postupak u kojem je utvrdio da apelantica nije aktivno legitimisana da traži poništenje ugovora o kupoprodaji, jer ona nije vlasnik parcele koja je navodno umanjena na račun parcela tuženih, nego je u pitanju državna imovina. Osim toga, sud je poklonio vjeru nalazu vještaka koji se izjasnio da ne može utvrditi kojoj je parceli pripojena površina od 170m², te da konfiskovana imovina ne može biti predmet denacionalizacije, pa čak i da se radi o nacionalizovanoj imovini zahtjev apelantice bi bio preuranjen, jer nije donijet zakon o denacionalizaciji. Sudovi su našli da je zahtjev apelantice za poništenje ugovora neosnovan zbog toga što razlog koji ona ističe nije osnov za poništenje i ne može ga istaći treće lice. Ustavni sud nije pronašao ništa u konkretnom slučaju što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni, niti da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili relevantne činjenice ili cijenili predložene dokaze na štetu apelantice, a nidokumentacija predočena Ustavnom sudu ne ukazuje na povredu apelantičinih ustavnih prava. Stoga , Ustavni sud zaključuje da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i da apelantica nema «opravdan zahtijev» da se poziva na povreduprava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani. Pravo na imovinu
10. Apelantica se žali i na povredu prava na imovinu. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, npr. kroz nasljedstvo (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/02). Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na imovinu za koju se ona nada da će je dobiti nakon usvajanja zakona i provedbe postupka denacionalizacije sporne imovine. Međutim, Ustavni sud konstatuje da donošenje osporenih odluka ne predstavlja uplitanje u postojeću imovinu apelantice, već se tiču imovine za koju se apelantica nada da će je steći, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović