Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3065/07 (S. S.)
Odluka donesena 17. 04. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3065/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 04. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine, u predmetu broj AP-3065/07, rješavajući zahtjev Seada Softića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Seada Softića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Softić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Tomislav Ljubić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. novembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kž-07-000098, od 2. oktobra 2007. godine. Apelant je, naknadno, dopisom od 20. marta 2008. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda u Tuzli.
2. Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kž-07-000098, od 2. oktobra 2007. godine apelant je proglašen krivim za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i krivično djelo primanje mita iz člana 362. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, odnosno šest mjeseci. Sud je, primjenom člana 46. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine osudio apelanta je jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
3. U svom zahtjevu za privremenu mjeru, apelant je naveo da je pozvan na izdržavanje kazne zatvora. Navodi da mu njegovo medicinsko stanje ne dozvoljava da stupi na izdržavanje kazne, u prilog čega je dostavio određenu medicinsku dokumentaciju. Smatra da u Kazneno-popravnom zavodu u Tuzli neće moći ostvariti medicinsku njegu specijalističkog karaktera, zbog čega će se njegovo zdravstveno stanje dodatno pogoršati.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
5. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
6. Nadalje, Ustavni sud naglašava da, pored uslova dopustivost i prima facie osnovanosti apelacije, podnosilac prijave mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).
7. Također, Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. U konkretnom slučaju, apelant smatra da će mu biti dodatno narušeno njegovo teško zdravstveno stanje ukoliko stupi na izdržavanje kazne. Ovakav navod, načelno, može biti razlog za donošenje privremene mjere, kao što je to već bio slučaj u praksi Ustavnog suda (vidi AP 2849/06, od 9. novembra 2006. godine, tačka 8. i dalje).
9. Međutim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 44/98 i 42/99), „osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se, na njenu molbu, odložiti izvršenje kazne zatvora ako je oboljela od teže akutne bolesti“. U skladu sa stavom 2. istog člana, odlaganje traje dok bolest traje. Molba se podnosi sudu koji poziva osuđenu osobu koja se nalazi na slobodi radi izvršavanja kazne, u skladu sa rokovima iz člana 28. istog Zakona. Protiv odbijajućeg rješenja o odlaganju izvršenja, postoji mogućnost žalbe u skladu sa članom 29. navedenog Zakona, a koja odlaže izvršenje kazne.
10. Apelant nije koristio pravne lijekove koji su pobliže opisani u prethodnoj tački ove Odluke. Samim tim, apelant je propustio da iskoristi proceduru u kojoj je mogao da istakne isti pravni zahtjev koji je istakao u zahtjevu za privremenu mjeru Ustavnom sudu. S druge strane, apelant nije naveo zašto bi ova zakonska procedura i navedeni pravni lijekovi bili, in eventu, nedjelotvorni u praksi ili u njegovom konkretnom slučaju, zbog čega bi bilo opravdano da ih apelant ni ne koristi. Za Ustavni sud ovi pravni lijekovi izgledaju djelotvorni, jer je apelant već jednom adresirao Općinski sud u Živinicama i tražio odgodu stupanja na služenje kazne iz razloga što je apelant morao okončati započeti posao, a uslijed neizvršenja tog posla su mogle nastupiti neotklonjive ili znatnije štete (član 27. stav 1. točka 4. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine). Općinski sud u Živinicama je donio rješenje 15. novembra 2007. godien i udovoljio zahtjevu apelanta, te odgodio izvršenje kazne zatvora za tri mjeseca. Apelant nije obrazložio zašto nije pokušao ponovo koristiti isti pravni lijek, ukoliko je smatrao da postoji opravdana medicinska situacija za odlaganje služenja kazne.
11. U ovakvoj situaciji, Ustavnim sud smatra da je neosnovan zahtjev za privremenu mjeru, jer apelant nije koristio raspoložive procedure u vezi sa istaknutim zahtjevom, koje su predviđene pravnim propisima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da je njegova zaštita uvijek supsidijarnog karaktera. Ukoliko bi Ustavni sud razmatrao zahtjev za privremenu mjeru, sam Ustavni sud bi zanemario pravni lijek iz člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine, što bi bilo suprotno principu pravne države iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
12. Na ovakav zaključak ne utiče ni činjenica da je Ustavni sud nadležan da meritorno preispituje presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Kž-07-000098, od 2. oktobra 2007. godine. Bez obzira što je Ustavni sud nadležan da donese konačnu odluku u meritumu glavne krvičnopravne stvari, jer su to dva različita pravna zahtjeva, za koje važe i različiti kriteriji dopustivosti/osnovanosti. Da je apelant iskoristio ove pravne lijekove, te bio nezadovoljan njegovim ishodom, Ustavnim sud bi bio nadležan da dâ svoj konačni stav vis á vis zahtjeva za privremenu mjeru.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović